Ivanščica, 21.09.2025.

4 suze za zagorske brege

Glavno mjesta događanja

Ivanščica, Ivančica, Ivonjčica - tri naziva jedan vrh i to najviši vrh Hrvatskog zagorja sa svojih 1060 metara. Smještena iznad Ivanca, bogata šumskim prostranstvima, bioraznolikost flore (između ostalog i stanište strogo zaštićenog alpskog jaglaca), brojne životinjske vrste, nebrojeni izvori vode ...

Ivanščica svoje današnje ime duguje rimokatoličkom redu Ivanovaca (poznatijih kao Malteški red) koji su u 12. stoljeću dobili posjed na tom prostoru. U srednjem vijeku ova planina se nazivala Očura (danas je ovo ime ostalo mjestu u podnožju planine).

Prva suza - uspon

Suza uspona.
Nakon prespavane autobusne vožnje, jedne usputne kave i nečega za doručak došli smo na prakiralište-polazište u Prigorcu. Parkiralište: puno. Presvlačenje, početna priča i krećemo. 50 metara ravnine i onda uspon. Malo strmiji. Do šume. I Onda opet uspon. Pa opet. Uf...evo ravno. Punih 20 metara. Evo opet uspon.
I tako to ide sa vidikovca na Konju (usputni vrh) i nastavlja se dalje sve do samog vrha i planinarskog doma.

Druga suza - boravak na vrhu

Suza radosnica.
Stigli smo. Našli 4 prazna stola. Hrana, sok, voda, čekanje u redu u domu na neki kolač i neko piće. Poprilično čekanje jer je, zahvaljujući lijepom danu, na vrhu Ivanščice bio nezavidan broj planinara.
Imali smo dovoljno vremena za odmor, posjet vidikovcu, penjanje na željezni toranj i za poglede daleko, daleko do Slovenije, Austrije, Mađarske.
A kako sve lijepo brzo prođe tako je sat i pol uživanja na vrhu proletio mimo nas i vrijeme za silazak je došlo prebrzo. A silazak je bio u dvije grupe.

Treća suza - istim putem natrag

Suza silaska - strmina 1.
Pola grupe je zaključilo da bi se vratili istim putem kojim smo i došli jer je ipak malo manje strm.
I tako su oni krenuli, po putu malo stajali, malo padali, isprobavali da li su hlače dovoljno čvrste... Usput su izgubili vidikovac na vrhu Konja. Prošli su ispod njega.

Četvrta suza - Pionirskim putem natrag

Suza silaska - strmina 2.
Druga polovica grupe krenula je Pionirskim putem prema dnu. Malo adrenalinskog spuštanja po sitnim siparima nastalim bujicama vode, spuštanje po kamenjima, zaplitanje u korjenje. Bez padova. Svi se sigurno i brzo spustili do dna. I došli do parkirališta prije prve grupe. Suza radosnica jer smo prvi stigli.
Nismo se mi takmičili, ali neka se zna, stigli smo prvi!!!