Više od 160 mostići ili GEča?
Nakon godinu dana pripreme i jednog izvida, zaključili smo da je vrijeme da ekipu upoznamo i s jednim od zanimljivijih dijelova Austrije – Medvjeđim klancem. Nedaleko Graza.
I konačno je došao dan izleta. Autobus, mi, Milihovo, 5 ujutro (a kad inače). Polazak. Ovaj put društvo malo mješovitije: Obzova, Opatija, Skitaci i Viškovo.
Vožnja do polazne točke – zahvalno dosadno. Priprema, prebrojavanje i krećemo.
I malo komešanja na početku. I još malo mahanja rukama i razgovor s ljubaznom tetom koja je htjela napraviti istu rutu kao i mi, ali…
Uglavnom, informacija je da su u subotnjem nevremenu (iliti prethodni dan) porušeni neki od navedenih 160inešto mostova.
Na web-u ni riječi. Sve je u redu. Na znaku usred mjesta piše "BÄRENSCHÜTZKLAMM GESPERRT".
GEča? GEzaprto? MAča?
A niš. Nazad ni za živu glavu. Put je naprvo, pa onda gremo naprvo. Ideja: kad ne moremo kroz klanac po mostovima, a i kad smo već tu, onda idemo okolo po putu pa na maneštru (ili što već nude u domu). Naravno – dom je i te kako otvoren. A i prvi dio puta do ulaza u klanac je zajednički. Ruta od ulaza ide u dva pravca. Jedan kroz klanac po onim famoznim i zanimljivim putima i mostovima. Drugi put je povratak.
I da stvar bude bolja: potoci i pritoci nabujali od nedavne kiše i nevremena (onog koje je porušilo one mostiće i zaprlo klanac). I baš bi bilo fora….
Ali dobro, idemo okolo.
Priroda prekrasna, gužve nema, vrijeme toplo. Nekoliko mostova i prelazaka potoka i slapova. I nakon sat i nešto stižemo do ulaska u klanac.
Kratka provjera: stvarno je porušeno i prolazak je nemoguć. Ali firma za popravak je već pozvana i prolaz će biti otvoren za nekoliko dana. No dobro. To je to – idemo okolo gore-dole da nismo baš dolazili nizašto.
Uspon je prilično naporan, povremeno i dosadan, ali napredujemo. Vidici baš i nisu bogzna kakvi jer je dobar dio puta u šumi, ali se povremeno vide lijepi krajolici Štajerske i Koruške (nekako smo na granici).
Pri kraju uspona očekujemo vidjeti kozoroge, ali nema ni njih. Valjda su čuli da nema planinara jer je klanac zatvoren, pa su uzeli kratki tjedni odmor.
I konačno – dom, odmor, klopa i što već ide uz to. I vrijeme za povratak.
I sve nekako unatrag do ulaza u klisuru. Pa onda i natrag do mjesta i autobusa.
Zaključak je da ovo moramo ponoviti dogodine (valjda neće dva puta nevrjeme lupiti u isti most).