Vrijeme radnje: Nedjelja, 20.03.2016.g.
Mjesto polaska: parkiralište Milihovo
Cilj: provesti idealan dan u prirodi
Nakon skladnog okupljanja (6.00 ujutro, Milihovo, Viškovo) te nakon kratke i ugodne vožnje stigli smo u Kočevje (Slovenija). Lagana sumaglica poželjela nam je dobrodošlicu i mi smo zajedrili punim plućima u bajkovit dan prepun doživljaja.
Nakon tipičnih jutarnjih poteškoća (stranputice, žuljanja cipela, hladnih prstiju...) brzo smo postigli radnu temperaturu i svi (nas 21) kao kotačići dobro uštimanog mehanizma, skladno krenuli u sigurno osvajanje vrhova.
Kako smo - prema riječima današnjeg vodiča, počeli prebrzo svladavati uspon, kao bonus vrh za taj dan prvo smo osvojili Livoldski vrh (981 m) te smo na veliku radost pojedinaca kao nagradu napokon dobili priliku da nadoknadimo usponom izgubljene kalorije (iako su neki i putem, onako usputno, na brzinu slasno potamanili banane kao lagano predjelo...). Nakon kratkog odmora, krenuli smo idilom snenih puteva, lagano pokrivenih snijegom, sigurnim i odvažnim korakom te upješno stigli na naše drugo odredište: Fridrihštajn (978m).
Iako su se pojedinci zabrinuli da neće uspjeti iskušati svoje sposobnosti i osvojiti silno iščekivanu feratu jer su se zidine Fridrihštajna već ocrtavale, a ferate nije bilo na vidiku i ovaj detalj smo uspješno otklonili i sve je došlo na svoje. Neki feratom, neki laganijim korakom blažom stazom svi smo uspjeli osvojiti zidine Fridrihštajna. Čak se i sumaglica u dolini nekom čarolijom povukla te nam pružila mogućnost da vidimo djeliće Kočevskog polja s Kočevjem, Kočevsku Malu goru i Kočevski rog. U daljini su se nazirali Klek i vrhovi Velike Kapele i Risnjaka.
Tajanstvene zidine okupile su naše misli i odvele nas u 15. stoljeće i neka druga vremena grofova, zabranjenih ljubavi i progona vještica. Legenda o zabranjenoj ljubavi između Veronike Desinićke i Fridrika (sina grofa Hermana II. Celjskog) koji su svoju ljubav odlučili okruniti vjenčanjem upravo na ovom mjestu okrunila je naš uspon bajkovitim ozračjem. Iako je zabranjena ljubav, prema legendi, završila tragično (smaknućem Veronike u Velikom Taboru) pomisao da njen žalosni duh još uvijek luta u prostorima dvorca u Velikom Taboru i doziva svoga voljenog, navela nas je da se zamislimo. Duh ljubavi mladog para i ozračje njihovih sretno provedenih trenutaka unutar zidina Frdrihštajna dali su posebnu draž našem predahu i omogućili ugodno provedene trenutke odmora. Veronikina klupa u središtu zidina mamila je naše poglede te smo morali ovjekovječiti naš uspon neizbježnim fotografiranjem upravo na tom mjestu. Možda je upravo nestašnost mladog para navela pojedine članove našeg društva da se penju po drveću, gađaju grudama snijega i ispitaju svaki kutak zidina tjerajući njihove bližnje da strepe da se ne dogodi kakva neplanirana nezgode. Ali naša romansa na Fridrihštajnu ipak je završila sretno i naš nešto duži predah i sunčanje na prekrasnom opijajućem „marčenom“ suncu morali smo prekinuti i vratiti se u stvarnost te smo krenuli u osvajanje Mestnog vrha (1034m).
Mestni vrh smo osvojili i brže nego što smo mislili, obavili nezaobilazno pečatiranje dnevnika i krenuli u silazak, s velikim poštovanjem i oprezom, skliskom i blatnjavom stazom. „Koča pri Jelenovem studencu“ koja se ugnjezdila na visini od 850 m na prekrasnom proplanku, ovog idiličnog dana prigodno obasjana suncem, pružila nam je toplu dobrodošlicu kakvu pružaju samo planinarski domovi. Ugodan ambijent sa „zelo prijaznim“ domaćinima, s pravom „domačom hranom“ i s izvrsnom dugo iščekivanom kavom, u ambijentu s neizbježnom autohtonom slovenskom muzikom proveli smo ugodne trenutke opuštanja uz nezaobilaznu tombulu s pregrštom smijeha te ispunjeni krenuli u silazak laganom šumskom cestom do usnulog Kočevja gdje su nam putem poželjele sretan povratak kućama i nestašne divlje svinje.
S osmijehom na licu i laganim umorom u nogama vratili smo se u Viškovo i ispunjeni zadovoljstvom što smo dobro iskoristili blagodati prvog pravog proljetnog vikenda ove godine, zaželjeli smo si brzo ponovno okupljanje i vratili se u stvarnost brojeći sitne sate do početka novog radnog tjedna.
Na svidenje ili doviđenja!
Tea