Kruna ovogodišnjeg druženja zaljubljenika u šetnju i šetnice općine Viškovo organizirana je 07.05.2016.g. posjetom Rakovom Škocjanu (Postojna, Slovenija). Okupljanje na Milihovu, kratak dogovor, oproštaj od malog, ali kvalitetnog djela ekipice koja je sudjelovala u eko akciji Zelena čistka i čišćenju kalića Kapitovac i spremni smo. Dan kako naručen za boravak u prirodi, plavetnilo neba navuklo nam je osmijeh na lice i ekspedicija je odvažno krenula. Ugodnom vožnjom, stigli smo kroz Postojnu do našeg odredišta – Rakov Škocjan.
Rakov Škocjan je do danas mnogima od nas bio nepoznanica, ali iznenadilo nas je kako smo brzo stigli do odredišta - kraške doline koja se prostire na području između Cerkniškog i Planinskog polja jugozapadno od autoceste Postojna – Unec. Među poljima ovog područja pod zemljom teče rijeka Ljubljanica, koja se na površini pojavljuje u 6 km dugoj dolini. Sam Rak predstavlja mali komadić velike rijeke koji na svom putu od izvora do ušća šest puta nestaje u podzemlju i ponovno se pojavljuje pod drugim nazivom. Skupno ime za nju je kraška Ljubljanica.
Sam naziv doline – Rakov Škocjan uz Rakov (od Raka) nastao je i iz naziva crkve sv. Kancijana (St.-Saint-Šent Kocjan), a od 1949.g. ovo područje proglašeno je prirodnom znamenitosti i zaštićeno kao park prirode. U blizini same crkve pronađeni su ostaci ilirske naseobine i alati iz starijeg kamenog doba i lončarije iz željeznog doba.
Park spada u tipičnu krašku dolinu s očiglednim utjecajem kišnice na vapnenačke stijene. Poznato je da kišnica koja prodire kroz pukotine u stijenama stvara utore i brazde u stijeni i pod takvim utjecajem nastaju tipični vapnenački otvori, tuneli i špilje. Pukotine pod utjecajem vode postaju sve veće te nastaju sve veći otvori i dvorane. Ako tok vode prolazi blizu samog površinskog svoda i svojim utjecajem stanji stropnu stijenu iznad svog toka, može doći do propadnja svoda pod utjecajem same težine stijena i dolazi do urušavanja pojedinih dijelova. Upravo takvim djelovanjem nastala je i ova dolina - Rakov Škocjan s brojnim izvorima i ponorima.
Dolina je danas najpoznatija upravo po predivnim prirodnim mostovima: Mali prirodni most (smješten u gornjem dijelu doline, ostatak je stropa na visini od 42m nad potokom) i Veliki prirodni most (smješten u donjem dijelu doline, ostatak je porušenog jamskog stropa na ponornoj strani potoka 23 m širine i 37 m visine). Navedeni mostovi predstavljaju ostatke nekadašnjeg stjenovitog stropa koji se urušio.
Sklizavi spust u obilazak Zelških jama pružio nam je ugodno osvježenje a pojedini sudionici otklonili su lagani umor pranjem nogu u svježini šumskog potoka u prekrasnom okruženju spilja i stjenovitih nadvoja, dok je posjet ruševinama crkve Sv. Kancijana dao duhovni obol našoj laganoj šetnji i upotpunio naš cjelokupni dojam.
Sretni i zadovoljni vratili smo se svojim kućama i poželjeli si još mnogo izleta i brzi ponovni susret.
Tea