Kao što je red i užanca našega društva tako je bilo i ove godine: na Stjepanovo se troše sve one više skupljene kalorije od obiteljskih božićnih blagovanja.
Polazna točka za većinu nas je bila standardna: Milihovo. Ostatak ekipe nas je dočekao na razvalinama stare ceste na Pogledu. Čestitaka, dobrih želja, poljubaca, zagrljaja nije nedostajalo te smo nakon par minuta veselog čavrljanja konačno obratili pažnju na nešeg vodiča Radovana i zaključili da se može krenuti.
Ovaj puta se nitko ne može požaliti da nas je bilo premalo. Grupa od 59 osoba (od čega je bila trećina djece) je krenula prema Kastvu.
Šetnja lagana, prava za topljenje viška kalorija. Ali da se taj višak ne bi prenaglo istrošio tu i tamo smo imali i male zakuske.
Hodanje je bilo planirano po stazama i stazicama Lužine dok su oni znatiželjniji, tj. djeca i par odraslih da ih paze posjetili i Mačkov vrh (ipak smo mi renomirano planinarsko društvo i svaki puta barem jedno brdo mora 'pasti'). Za to vrijeme ostatak ekipe se prošetao do Šparožne jame.
Nakon ponovnog skupljanja cjelokupne ekipe nastavili smo prema našem cilju. A da se stare užance ne zataru nije nedostajalo ni tombole.
Ovogodišnje hodajuće aktivnosti našeg društva završile su zajedničkim nazdravljanjem nakon 5 sati boravka na svježem zraku. Sretno svima uz želju da slijedeće godine nastavimo zajedno skupljati kilometre u našim gojzericama.
Biba