Dva vrha po cijenu jednoga: Sveta Gera i Trdinov vrh. Ranojutarnji polazak sa Milihova (a od kud drugdje), lijep sunčan dan kakav se samo poželjeti može u ovo jesenje vrijeme. Kava po putu, malo obilaska Žumberačkog gorja autobusom i za nepune 3 i pol ure smo bili na polazištu – Sošice. I na kraju Planinarskog puta Žumberkom (ali o tome jednom drugom prigodom).
Malo mjesto sa stotinjak stanovnika smješteno u najvećem krškom polju Žumberačke gore. Malo mjesto burne povijesti i turističke sadašnjosti.
I velikog parkirališta u blizini posjetiteljskog centra.
Drugim riječima – idealno polazište.
U početku kroz selo aslfaltom, pa laganim usponom kroz šumu i travnjake do križanja s bijelom cestom (koja vodi do vrha Svete Gere – ali to nije naš put).
Nekoliko puta ćemo presjeći i pratiti ovu cestu, ali uglavnom ćemo se držati planinarske staze. Prolazimo i područjem posebne zaštite zvanim Boljara.
Pratimo stazu kroz visoku bukovu (pra)šumu do travnatog hrbta i uskoro stižemo do vrha.
Uglavnom – ugodna i ne pretjerano teška tura u prekrasnom sunčanom danu rane jeseni.
Sveta Gera i/ili Trdinov vrh (ovisno s koje strane se gleda) sa svojih 1166mnm predstavlja najviši vrh Žumberačkog gorja. Na samom vrhu smještene su dvije srednjovjekovne crkvice: Sv Ilije (hrvatska strana) i Sv Jere (slovenska strana). Dva vrha po cijeni jednog. Ima još i geodetska piramida na koju je moguć uspon. (Odašiljač slovenske televizije i vojni garnizon neću spominjati.)
Obzirom da je vrh dobro pošumljen, pogled je dobar. Standardni skup slovenskih hribi i dio hrvatskih. Sve u svemu – zanimljivo.
Nakon nekog vremena – povratak istim putem.
Zbog kratkoće vremena odustajemo od prolaska pored pl. kuće Vodice i Pliješa – to ostavljamo za drugi put.
Sve u svemu – još jedan ugodno proveden dan.