Ovu veljaču započeli smo izletom - šetnjom u Istri. Plan je bio da se parkiramo u Pazinu, posjetimo Beram i vratimo se natrag u Pazin. Iz Rijeke nas je krenulo 11 a u Pazinu su nam se pridružili i naši dragi 'istrijani Ničići'.
Grad Pazin smješten je u središtu istarskog poluotoka, na zaravni koju okružuju okolna brda formirajući kotlinu. Stari dio grada smješten je nad strmim liticama ispod kojih se nalazi ponor rječice Pazinčice tvoreći tako geološki fenomen poznat kao Pazinska jama. Iznad Pazinske jame je zip-line na kojeg nismo išli (jer nije radio i jer nije bilo dovoljno hrabrih). Nakon kraćeg zaustavljanja i upoznavanja s povješću Pazina, te zajedničkog slikanja krenuli smo dalje našim putem.
Put do Berama, našeg pravog cilja, vodio je po livadama i šumarcima, malo po snijegu i, kao što ćemo kasnije zaključiti, minimalnoj količini blata.
Beram je malo mjesto s dvjestotinjak stanovnika, ali s najdužim kontinuitetom naseljenosti u Istri. Najznačajni objekt u ovom mjestu je jednobrodna grobljanska crkva Sv. Marije na Škilinah. Iako malena, crkva čuva u svojoj unutrašnjosti jedno od najvrijednijih ostvarenja istarskog srednjevjekovnog slikarstva. Dobro sačuvane kasnogotičke freske prekrivaju gotovo u potpunosti unutrašnje zidove crkve, a djelo su majstora Vincenta iz Kastva. Slike su rađene po narudžbi beramske bratovštine sv. Marije, tako da je glavnina prostora na slikama posvećena scenama iz Marijinog i Isusovog života.
Najsnažniji dojam pobuđuje freska Ples mrtvaca gdje ruku pod ruku sa smrti plešu pred našim očima kraljevi, trgovci, kardinali, pa i sam Papa. U XVIII. st., u razdoblju baroka, crkvica je proširena i renovirana, pri čemu je oštećen ili uništen dio fresaka. Sve su freske tada prefarbane i sakrivene, a ponovno su otkrivene i restaurirane 1913. godine.
Nakon razgledavanja crkve (kroz prozore) i odmora nastavili smo put prema Pazinu. Uglavnom kroz šumu uz ljepljivo-blatnjavu podlogu od čega su nam gojzerice na kraju puta bile prosječno 15 dekagrama teže.
Na povratku do Pazina prošetali smo se u Pazinčicu, usput očistili gojzerice, još malo se odmorili te krenuli dalje.
A za sam kraj, zajedničku kavu popili smo zahvaljujući našim Ničićima u njihovoj kući u Brestu pod Učkom. Hvala Seka i Dule!
u tekstu su korišteni izvori wikipedije i turističke zajednice Pazina