Nakon Soriške planine (10.07.2022.) i njenih bunkera talijanske fortifikacijske linije s Rapalske granice, posjetili smo i Blegoš. Njega smo lijepo promatrali cijelim putem Soriškom planinom.
Blegoš - dio drugog para nesretne povijesti. Rupnikova linija iliti fortifikacijski bedem Kraljevine Jugoslavije koji se plete uz Rapalsku granicu. Od Sušaka, preko Kamenjaka, Snežnika, Blegoša i dalje prema Triglavu. Gradnja bedema započela je 1935 fortifikacijama koje su čuvale pristup Ljubljani. Nakon toga nastavljen je dio od Sušaka, Kamenjaka, Kastva, ... koji je trebao štititi prilaz Zagrebu.
Kraj izgradnje bio je predviđen za 1947.
Izgrađeno nije nikad služilo svrsi. Prije kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, talijanske snage okupirale su fortifikacije Rupnikove linije i djelomično ih uništile. Uništavanje se nastavilo za vrijeme drugog rada, ali i nakon njega.
Tek u zadnje vrijeme započelo se s turitičkom revalorizacijom napuštenih bunkera. Nekako više u susjednoj Sloveniji nego kod nas, ali to je za neku drugu priču.
Uglavnom - Blegoš sa svojim zanimljivostima bio je današnji cilj.
Uz gromovito buđenje (a i pljuskovito) i zaključak okupljenih na Milihovu da je to samo prolazni pljusak, pa uz prvu (i drugu) dugu krećemo putem Blegoša. Početna točka je Črni Kal.
Zbog uskih i zakučastih ulica putovanje se malo i oduljilo, ali konačno oko 10:00 stižemo do polazišta. Nakon uspješnog parkiranja prevoznih srestava (gužva kao na riječkoj placi u subotu ujutro) i uobičajenih priprema, krećemo putem uzbrdo.
Uzbrdica započinje odmah uz parkiralište pa se nismo trebali previše truditi za početak.
Trud je nastupio uskoro jer uzbrdica nekako nikako nije popuštala. Ali sve bolji vidici bili su nagrada za svaki savladani metar uspona. A metara i nije bilo previše - nekih 400tinjak.
I prvi bunker na polovici uspona - kao naznaka onoga što još možemo vidjeti.
Vrijeme se proljepšalo, zrak nakon kiše čist, a poznati vrhovi na dohvat ruke (Krn, Triglav, Vršič, Stol, Vrtača, greben Košute, Storžič, ...). Gdje smo bili ili ne bili i bi htjeli ić.
I sve to sa prve razgledne točke (Špik, 1538mnm)
Nakon kratkog vremena stigli smo i do prostrane vršne livade Blegoša (1562mnm). Cijeli vrh posut je ostacima fortifikacija. Neke su cijele, neke uništene još pred 70tak godina, neke nedavnije, a neke i obnovljene. Uglavnom ima se štogod povijesno i za vidjeti.
A i pogled. Svih 360 stupnjeva unaokolo.
I Učka sa svojom okolicom.
I Snežnik i sve one maloprije nabrojane planine. Ali i puuuuno više.
Jednostavno jedan od najboljih pogleda koji se može zamisliti (pa ga neću ni opisivati - tko nije bio trebao bi otić).
Nakon zajedničkog slikanja i dodatnog razgledavanja za radoznalije, spuštamo se prema planinarskoj kući pod Blegošom. I okrijepi (nismo jeli skoro 30 minuta - od kako smo napustili vrh Blegoša).
I konačno da zaokružimmo stazu - ispod kuće na stazu prema opskrbnoj cesti i uz nekoliko kratica, laganu kišu i pregršt raznolikih duga stižemo do parkirališta. I završni spust od 10tak visinksih metara kroz šumu.
U konačnici, lijep i dugovit dan s prekrasnim vidicima.
Pa se vidimo i kojom drugom zgodom.