Dragojlin pohod je planinarsko događanje koje organizira HPD Željezničar iz Zagreba, u pravilu, drugu nedjelju u mjesecu travnju. Pohod se organizira u spomen Dragojle Jarnević.
Ona je bila začetnica planinarstva i alpinizma u Hrvatskoj u doba Ilirskog pokreta. Smatra se prvom hrvatskom planinarkom i alpinisticom. Godine 1843. kao prva žena popela se na Okić s južne, strmije strane. Staza po kojoj se ona popela, djelomično i bosonoga (da sačuva cipele a i zbog lakšeg penjanja) danas se naziva Dragojlinom stazom. Na tom usponu društvo joj je radio jedan vojnički časnik. Posebnost ovog planinarskog pohoda je da se planinarke mogu obući u standardnu planinarsku opremu iz 1843 godine: široka suknja koja se po potrebi može zataknuti za pojas, bijela bluza te pripadni kaputić. I da se ne zaboravi: kapica-šeširić. Sve tako odjevene planinarke nazivaju se 'Dragojlama'. A za planinare poželjnja je austro-ugarska vojna uniforma. S kapom, naravno.
Naši dogovori za pohod počeli su prilično rano. Na prvom dogovoru je odlučeno: svi ćemo imati iste kape. Naravno, muške i ženske. Pripreme su mogle započeti: pronaći kroj, odabrati robu, krenuti sa šivanjem.
10.04.2022. Konačno je došao taj dan: Dragojnin pohod. Dan prije nevrijeme sa snijegom. Ali nema uzmaka. Autobus je popunjen, ekipica uzbuđena, šeširići/kapice podjeljeni, amblemi '100% PDV' u rukama, put do parkirališta pronađen i možemo krenuti. Pri izlasku iz autobusa dočekali su nas organizatori i oduševljeno zaključili da smo svi prigodno odjeveni. Pošto su ostali sudionici već došli i ljubazno pričekali da se mi svi preobujemo i do kraja najmestimo u standardnu planinarsku odjeću iz 1843 godine vrijeme je bilo da pohod započne.
Pod budnim okom glavne Dragojle Višnje iz Zagreba poprilična kolona planinara je krenula. Svi zajedno do raskršća gdje se razdvajaju putevi:
- turističkom stazom do planinarskog doma Dr. Maks Plotnikov i dalje do vrha Okića - lagana staza
- skretanjem prema Dragojlinoj stazi te dalje slijedeći stope Dragojle do Okića - teža staza
Manji dio naših članova krenuo je turističkom stazom da dođu prije nas do vrha te da nas bodre na samom izlasku s Dragojline staze. Mi ostali krenuli smo Dragojlinim tragovima. Strpljivo slušajući sve upute glavne Dragojle Višnje, te uz malo internih dogovora i međusobnog 'poslagivanja' naših članova uspon je započeo. Adrenalin je radio svoje. Svaki novi osvojeni kamen, svaka nova pređena prepreka, svaki novi visinski metar postavljao je novi smješak na naša lica. Bilo je tu svega: veselih priča, padajućih kamenja, skidanja cipela, povlačenja s rukama, poguravanja za lakši uspon, ....
Nakon otprilike sat vremena uspinjanja stigli smo do vrha. I pripremljene okrijepe naših domaćina u obliku kolača, likera, rakije, ... Uslijedilo je slikanje naše grupe, malo kolačića i tekuće okrijepe, još malo slikanja našeg društva, malo pjevanja naše 'ženske klape', pa malo pojedinačnog slikanja, pa slikanja u parovima .... konačno smo mjesto za slikanje prepustili ostalim učesnicima pohoda. Slijedilo je preseljenje na slijedeće mjesto sastanka: Planinarski dom Dr. Maksa Plotnika.
A kod doma prava zabava kakvu većina naših članova nije očekivala. Hrana, piće, muzika, ples, pjesma, ljuljačke i tobogani za djecu (za malu djecu i za veliku djecu), mjesta za odmaranje (pa i za spavanje), druženje s planinarima iz ostalih planinarskih udruga.
Bilo je lijepo, bilo je zabavno, bilo je nezaboravno.