Karneval je završio. Pust je spaljen. Naši zvončarski dečki uspješno otjerali zimu i dozvali proljeće i sunce, sunce, sunce... Vrijeme je da naše planinarsko drušvo krene u novu sezonu osvajanja malih i velikih vrhova.
Da ne bi prenaglo krenuli za ožujski društveni izlet 2017 odabrana je Hleviška planina. 908 metara visok, lagano prorašćen razgledni vrh prema Golaku, Javorniku nad Črnim vrhom, Kamniškim Alpama, Karavankama i kroz krošnje drveća prema Julijskim Alpama.
S Milihova smo krenuli, najprije po naše drage upadalice na Rupu, a zatim dalje prema planu i programu do Idrije. Samo za podsjetnik: Idrija je grad na zapadu Slovenije koji se smjestio u gornjem toku rijeke Idrijice ispod planine Javornik na 335 m nadorske visine. Od 15 st. Idrija je poznata po svom rudniku žive. Pošto je živa otrovni element, u Idriji je bila najbolje organizirana zdravstvena zaštita a pojedini rudar je smio samo tri godine kopati rudu u rudniku. Sada je rudnik zatvoren ali mnoge znamenitosti rudarskih kompleksa su zadržane i obnovljene. Upravo zbog toga, Idrija je 2012 godine, kao nekad najveći rudnik žive na svijetu, postala UNESCO-va svjetska baština.
Dakle, dolaskom u Idriju, da bi došli do naše polazne točke uspona, malo smo se prošetali po gradu, gdje je svatko mogao, u skladu sa svojim spazilačkim sposobnostima, promotriti ovaj mali gradić.
Sam uspon na planinu nije bio težak ni zahtjevan te je naša grupica od 30-tak članova to izvela bez imalo problema. Do doma smo se popeli Lovskim putem. Pošto smo bili lijepo zagrijani i puni elana nastavili smo pored doma do samog vrha (još 90 metara visinske razlike, odnosno 15-tak minuta hodanja).
Na samom vrhu nas je dočekalo lijepo sunce, dovoljno velika livada (malo slamnata jer nova travica još nije izrasla) i lijepi pogledi. Sve to nas je namamilo da si uzmemo popriličnu pauzu, malo pojedemo (ne previše jer nas je dnevni meni doma pozivao na razne delicije), napričamo se, nasunčamo se... i uživamo na novom osvojenom vrhu.
Pri povratku do doma imali smo i malu planinarsku nezgodu koje su vješte ruke naših članica zaposlenih u zdravstvu uspješno sanirale te smo se živi (i manje-više zdravi) vratili do doma.
A u domu njoki, žlikrofi, gibanice, hlevške frulice....Dom smo napustili teži nego što smo došli.
Silazak do autobusa po drugom putu (po Kodrovom rovtu) malo kroz šumicu a malo po sanjkaškoj stazi, ponovni razgled Idrije i slijedio je povratak kući (uz naravno veseli dio zadnjeg dijela autobusa, lagano čašćenje i dopunjavanje šećera u krvi, tombolu....).
Nije da to uvijek pišemo, ali ovaj puta moramo napomenuti da je izletu bilo po prvi puta dosta novih osoba. Čestitamo svima na uspješno izvedenom 'Prvom usponu'.
Biba