Izvještajna skupština za 2020 godinu održana je prilično kasno u 2021 godini. Covid19 epidemija pomaknula je sve što se može pomaknuti i namjestila da bude kako njoj odgovara. Tako da smo se, konačno, 18.09.2021. godine uspjeli sakupiti da održimo skupštinu društva.
Ovaj puta, skupština nije održana u večernjim satima nego je uprava društva razradila plan o cjelodnevnom druženju naših članova. Već kad su izleti zadnjih godinu i pol reducirani i prilagođavani epidemiji da se barem na jedan dan skupimo i budemo zajedno.
Mjesto događanja bio je Veliki dom na Platku, dvije dvorane u prizemlju doma. Sakupilo nas se dovoljno punoljetnih članova s uredno plaćenim članarinama za 2021 godinu tako da nije bilo problema oko kvoruma i ispravnosti donošenja odluka na skupštini.
A koji je bio raspon u godinama među skupljenim članovima? Jaaaaaako velik: od najmlađeg člana Lea s nepuna 2 mjeseca (planinar se postaje od mićih nog i to ne u prenesenom značenju) do barba Marijana (popularno zvanog barba Kompić) koji nam je najstariji član.
Pri tome bi bilo nepravedno a da ne navedemo da je bilo prisutno još 4 djece. I ponešto gostiju.
Radni dio skupštine protekao je u redu i poretku kako to i treba biti. Ta nije ni mogao drugačije ako ga je Snježana M. vodila. Pod budnim okom Tee i dobro našiljenom kemijskom olovkom u rukama Petre. Svi izvještaji su prihvaćeni jednoglasno, izabrani su novi članovi nadzornog odbora i suda časti jer su neki članovi ovih tijela zatražili razrješenje pa je trebalo naći zamjene. Zamjene su se dobrovoljno javile te im ovim putem zahvaljujemo. Zapisnik sa skupštine će se moći pročitati na ovoj poveznici (ali se najprije treba utipkati).
Nakon radnog dijela skupštine slijedilo je jedno predavanje kojeg su 'izrecitirali' Predrag i Petar. Predrag je ispričao koju aplikaciju i kako je instalirati na mobitele za lakšu orjentaciju i praćenje trake puta, a Petar (naš GSS član) je, te kao nastavak na rečeno, upoznao sve prisutne s radom GSS-a, kako im se obratiti u slučaju nesreće te što je uvijek dobro imati sa sobom kada se ide na planinarenje.
I kao što to obično biva, nakon dva do tri sata sjedenja (onu kratku pauzu s kolačima i keksima ne računamo) svi smo jedva dočekali objavu: 'Ručak je pripremljen. Uzmite tanjure i trpajte!'. Nije trebalo dva puta reći. U tren oka svi smo bili s punim tanjurima ispred sebe. Slijedećih desetak minuta je vladala poprilična tišina (zveket vilica po tanjurima nije buka) dok se nije utažila prva glad. Pa malo repeta, pa malo priče, pa malo uživanja s punim trbušićima i vrijeme za treći dio zajedničkog druženja se nemilosrdno bližilo.
Treći dio zajedničkog druženja je bio izlet. Ovaj puta na Snježnik. Na Snježnik idemo svake godine barem dva puta: jednom na večernji uspon i noćni silazak a drugi puta u sklopu izleta Kava-ručak-bira kada preko Snježnika idemo do Risnjaka. Pa red je bio da ga posjetimo i mimo naših tradicionalnih uspona na njega. I to po danu i lijepom vremenu.
Na izletu nisu prisustvovali svi koji su bili na skupštini. Neki su zbog svojih prije dogovoreni obaveza morali ranije otići a neki nisu mogli jer bi im to bilo prenaporno (iskreno: Leo još ne hoda a Eva sa svoje 2 godine nije baš bila raspoložena za planinarenje). Ovima mićima društvo su radili tate i mame.
Pomalo smo krenuli, od doma do parkirališta i gojezerica iz auta pa prema Snježniku. Neki samo dio puta (jer se dječje noge brzo umore), neki kroz Grlo (jer im se nije dalo penjati po grebenu), a mi svi ostali polako ali sigurno preko grebena do samog vrha Snježnika. Slikanje, pečati, sendviči iz ruksaka,....to tako brzo prođe. Vrijeme za povrtak ne čeka nikoga. Tako nije ni nas pa smo morali krenuti natrag prema domu. Usput smo pokupili i one koji su išli kroz Grlo do Snježnika (ali se nisu popeli gore nego nas iz podnožja promatrali).
U svakom slučaju, izlet je u potpunosti uspio i svi učesnici su bili zadovoljni svojim ostvarenim ciljem.
Za kraj još malo završnog druženja u domu te smo se s pojavom noći oprostili jedni od drugih i svatko je krenuo svojim putem dok su se dojmovi cjelodnevnog druženja na svježem zraku iznad 1000 metara pomalo slagali u jednu lijepu sliku još ljepše provedenog dana.