Prvi izlet u trećem mjesecu je iz plana A (Tršćanski kras) nakon brojnih vremenskih neprilika (ledena kiša) pretvoren u rezervni plan B: Viškovo - Izvor Rječine.
Na Milihovu nas se skupilo 17 te smo nakon uvodne riječi našeg vodiča polako krenuli: malo po novoj cesti malo po šetnici do Ronjgi. Prvo skretanje: obilazak mini-šetnice Mića i Vela sopela gdje smo s oduševljenjem i u potpunoj tišini odgledali nastup gospodina Blaža koji nam je prezentirao dio Putnika od Petra Preradovića.
Nakon kulturnog uzdizanja krenuli smo dalje preko Lučića i Globića do lovačke kuće te dalje putem za Rječinu. Usput smo malo stali i na vidikovcu da pogledamo Grobničke Alpe pokrivene snijegom.
Put nizbrdo je prošao bez problema te smo se spustili u Kukuljane prilično brzo.
Do samog izvora krenuli smo desnom stranom nadajući se da neće biti previše razlivene vode po putu. O tome da blata neće biti nitko nije ni razmišljao.
A pošto je Melita bila s nama (a dosta nas zna njezinu potrebu za lijepim slaganjem štapova) na odmorištu smo se svi potrudili štapove i ruksake uredno posložiti. Samo da Melita ne bi imala posla i opet slala štapove na put u nepoznato ....
Kod izvora smo uzeli malo duži odmor uživajući u šumorenju Rječine. I pitajući se gdje je naš Branko-Omega i da li ima slobodni autobus da nas otpelje kući. Jer do Viškova treba sada samo uzbrdo.
Autobusa nije bilo te nije ništa drugo preostalo: ruksake na leđa, štapove u ruke i šljap-šljap po blatu natrag kući.
Na Viškovo smo se vratili oko 15 sati, 'malo' blatnjavi i umorni ali zadovoljni.