Pa kaže na stranicama HPS-a: “Javorova kosa je lijep i lako dostupan vrh iznad Ravne Gore. Pri vrhu je lijepa livada”. I to zvuči primaljivo. A u nastavku: “ali s nje nema vidika.” E sad možemo malo zastat i zapitati se zašto krenuti prema toj kosi?
Lijepa i ugodna, ne preduga šetnja okolicom Ravne Gore. Ulazak u (skoro) nedirnutu šumu Gorskog kotara. Pogled na Ravnu Goru s obližnjeg vidikovca. Mala planinarska kuća (neotvorena i neopskrbljena). Na vrhu postoji i razgledna piramida s koje se vidi cijeli Gorski kotar i dio Slovenskih Alpi. Više nego dovoljno razloga za obilazak ovog vrha.
Nakon kraćeg odmora u dvorištu planinarske kućice (ipak smo se popeli na nekakav vrh), spuštamo se s druge strane na Božji studenac (od davnine zanimljiv izvor, jer prema legendi njegova voda je ljekovita za oči). To je samo jedan od velikog broja izvora i izvorišta koji vodom opskrbljuje ravnogorski kraj.
I konačno, putem podno Javorove kose vraćamo se na mjesto polaska. Time smo ostvarili prvi dio nedjeljnog izleta.
Drugi dio je put poučnom stazom iz središta Ravne Gore. Malo putem, malo stranputicom preko posječenih grana, a uz spomenik žrtvama Drugog svjetskog rata, stižemo do okrepčevalnice. Na zasluženu okrijepu.
Sve u svemu, jedan ugodno proveden nedjeljni dan s vremenom koje je u početku obećavalo mokri provod, ali na kraju su ipak do izražaja došle sunčane naočale.
Kratak tekst za kratak izlet.
