Uprkos najavi kišnog vremena (onako: "ne postoji loše vrijeme, samo loša....") veliki broj planinara okupio se na Milihovu (a gdje drugdje) i krenusmo u avanturu.
Spremni na laganu kišu, na povremene pljuskove i općenito mokru avanturu.
Put do Premanture – očekivano ugodan. Zbog lagane kišice i ponešto tmurnog vremena, malo smo ukrali od šetnje mjestom, pa smo se iskrcali odmah na početku staze.
Priprema, zakopčavanje, kišobrani, kabanice i krećemo.
Nismo se propisno ni zagrijali, a ono kiša prestala. I nije se vratila.
Ali zato nas jugo na jugu Istre nije zanemarilo. Gotovo cijelim putem mogli smo uživati u velikim valovima, jakom jugu i općenito zanimljivom krajoliku. Tako nešto ne doživljavamo svaki dan. Obično ostanemo kod kuće. Nažalost.
Uglavnom, uz nekoliko modela dinosaura ulazimo u šetnicu. Slikanje uz postavljene modele i krećemo dalje stazom dinosaura. Na pločastim stijenama uz more nailazimo na info-ploču koja priča o povijesti dinosaura u ovim krajevima. Upućuje na okamenjene tragove u neposrednoj blizini.
Ali tragovima ni traga. Netko ih je pred par godina odnio. Zajedno s pripadnom kamenom pločom. Nije to nešto što se podigne sa staze i stavi u džep.
No put nas je vodio dalje prema samom kraju Istre, uz plaže šibane jugom i prekrasne prizore zapjenjenog mora, zabavno škraparenje i ugodnu šetnju.
I konačno nije ostalo previše do kraja poluotoka. Gusta šikara, malo blatnjavog puta od kojeg se naprijed vidjelo do prvog zavoja i ulazak u područje sezonskog zabavnog parka i kafića.
Kratko okupljanje oko mitskog automata za kavu (aha), marenda, obilazak lokalnih znamenitosti i polazak na drugu obalu Istre.
Povratak je u stvari bio nastavak šetnje (Austrougarska utvrda, skrivene plaže, lagano zarašteni putovi, plaže, škraparenje, veliki valovi).
U konačnici, propješačili smo Istarski poluotok poprijeko s jedne strane na drugu (nije to bila baš neka predugačka šetnja, ali nismo mi krivi što je tu poluotok tanak).
Povratak do autobusa i zaključak da izlet i nije bio toliko mokar koliko se najavljivalo. I ne samo to – bio je jaaako zanimljiv zbog juga na jugu koje nas je pratilo cijelim putem i kojeg većina od nas ne bi doživjela na takav način.