Pa kaže:
Prijevoj Katschberg (1641 m) je visoki planinski prijevoj u središnjim istočnim Alpama u Austriji između Rennweg am Katschberg u pokrajini Koruškoj i Sankt Michael im Lungau u Salzburgu. Povezuje dolinu Katsch u Koruškoj na jugu s povijesnom regijom Lungau u Salzburgu (današnji okrug Tamsweg) i rijekom Murom na sjeveru, odakle cesta vodi dalje do prijevoja Radstädter Tauern. Po vrhu prijevoja prolazi granica između pokrajna Salzburga i Koruške. Katschberg također odvaja grupu Ankogel lanca Hohe Tauern na zapadu od planina Nock, dijela Gurktalskih Alpa, na istoku.
Povijesno gledajući, iako je prijevoj vjerojatno bio poznat već keltskim Tauriscima a kasnije je bio i dio rimske ceste od Teurnije do Iuvavuma (Salzburg), prvi put se spominje u ispravi iz 1459., tada na granici između vojvodstva Koruške i salzburške nadbiskupije. Pošta je prvi put poslana preko prijevoja 1764. godine. Turizam započinje vrlo rano, već 1929. kada je izgrađena prva gostionica na samom prijevoju koja je od 1956. prerasla u hotel.
Za planinare Katschberg je poznat kao zimsko odredište tijekom Adventa (gdje smo i mi bili 2023.) te lagani zimski usponi na Tschanek i Aineck. U ljetnoj sezoni planinarima je otvoreno oko 200 km planinarskih staza po okolnim gorama Katschberga, uključujući obližnje vrhove Aineck, Tschanek i Kareck.
Nakon takvog opisa i zimske šetnje po prijevoju odluka gdje napraviti ljetni izlet u inozemstvo nije bila naročito teška: početna točka prijevoj Katschberg pa kamo nas put odvede. A put nas je odveo kružnom stazom Katschberg - Gantalscharte - Tschhanek - Pritzhütte - Katschberg.
Na Milihovu skupljanje u ranu zoru (mi i sunce istovremeno) i pun autobus kreće u novu avanturu. Vrijeme putem baš i nije pokazivalo neke naznake o dobroj suradnji ali to smo pokušavali zanemariti. Mi smo zanemarili ali vrijeme nije. I tako smo izlaskom iz autobusa počeli navlačiti gojzerice, jakne, kabanice i ostala protukišno/maglovita pomagala.
Ovako 'loše' vrijeme (samo magla) nije nas nimalo spriječila i zaustavila te smo krenuli po našoj cca 12km dugoj stazi. Prvo mjesto dužeg stajanja (ako se zanemeri slikanja po putu, čitanja tabela, igranja s postavljenim interaktivnim objektima) bilo je kod Marienkapelle, male crkvice sa zanimljivo uređenim okolišem. Dalje smo planinarsko-livadnim putem nastavili prema Gantalscharte (još jedan prijevoj). Magla je pomalo počela popuštati te su nam se otvarali vidici na Alpe malo na lijevoj, malo na desnoj strani. Sasvim dovoljeno da se stekne pojam o veličini alpskih pašnjaka i vrhova u bližoj i daljoj okolici. A na Tschaneku, priča o alpskim pašnjacima dobila je svoj istinski smisao. Ispod samog vrha mi i kravice. Neki na marendi a neki na ispaši. Ali svi smo se najeli. I mi i kravice. Nakon spuštanja s nešto malo više od 2000 metara do prijevoja nastavili smo pješačko-planinarskom stazom preko livada, uskih drvenih prolaza i prelaska planinskih potoka do Pritzhütte. Za one koji su bili na adventu to je mjesto od kuda započinje adventski kružni obilazak.
Pritzhütte - pravo mjesto za poduži odmor, spremanje kabanica i jakni u ruksake (tko to još nije napravio), jelo, piće, pričanje, slikanje.... I taman kad smo mislili krenuti dalje: stiže kiša. Ona prava ljetno-alpska kiša. Za koju ne znaš koliko će trajati ni koliko će jaka biti. Opet kabanice izlaze na dnevno svjetlo, a neki su izvadili i kišobrane. Odluka je pala: nema čekanja. Krećemo prema selu. Za tih nešto manje od sat vremena hoda kiša je prestala te smo s kabnicama u rukama kročili u Katschberg. Još malo odmora, pakiranje u autobus i povratak kući.