Još jedno lagano planinarenje u našoj okolici je izvršeno.
Ovaj puta išli smo prema Kičeju. Za one koji ne znaju Kičej je strma litica iznad izvora Rječine. Naravno da se nismo pentrali po najstrmijoj strani nego smo lagano krenuli od Studene. Put nije težak, čak ni onaj prvi dio s kojim smo svladali polovicu naše visinske razlike. Dalje po šumskom širokom putu, pričajući razne priče i dogodovštine, vrlo brzo smo došli do glavne uzbrdice: uspona koji vodi prema vrhu Kičeja. Iako se odozdola činilo da će uspon biti težak i naporan cijela grupa ga je svladala u desetak minuta te smo nastavli prema vrhu. A na vrhu lijepi pogledi na sve strane i potmuli huk Rječine ispod nas.
Nakon odmora ostalo je samo nizbrdo natrag prema Studeni. Još jedan usputni odmor na Mržljaku, malo vraćanja po cesti do automobila i ... gotov izlet.
Kao i prošli put na izletu nas je bilo 36. Hoće li nas biti toliko i na slijedećem izletu?
