Još jedan prekrasan izlet je iza nas – ovaj put vodila nas je staza kroz čudesne jesenske krajobraze Dabarskih kukova do slikovitog vrha Kiza (1247 m).
Polazak iz Viškova bio je u ranim jutarnjim satima, uz tek lagano kašnjenje autobusa koje nam nije nimalo pokvarilo raspoloženje. Okupilo nas se 33, a posebno nas je razveselila mlađa ekipa koja je ovaj put činila veći dio grupe – što je iznimno oduševilo nas vodiče pripravnike.
Putovanje je prošlo u izvrsnoj atmosferi – sunčan dan, magistrala uz more, kavica u Svetom Jurju na suncu, jednostavno – milina! U Baškim Oštarijama bili smo oko 9:30, taman za početak ture.
Laganim tempom, uz mnoštvo stajanja za fotkanje i uživanje u jesenskim bojama Velebita, stigli smo do podnožja Kize. Dio ekipe odlučio se popeti i na obližnji vrh Grabar, pa smo si mahali preko kukova dok smo se uspinjali. Na Kizi – zaslužena marenda, sunce, odmor i naravno – grupna fotka! Oni najodvažniji (ili najluđi, kako tko voli reći 😄) popeli su se i na sam vršni greben Kize – pod budnim okom vodiča.
Povratak do Baških Oštarija slijedio je kružnom stazom, a oko 14:00 već smo bili u autobusu. Iako nas prvotno planirani restoran nije mogao primiti, brzo smo reagirali – rezervacija drugog restorana s vrha i – problem riješen! Brzi i fini ručak u povratku, pa dalje autocestom prema domu.
Vožnja natrag protekla je u revijalnom tonu: malo spavanja, malo tombole, dobra glazba i raspjevani autobus, a u Viškovo smo stigli oko 18:45 – taman za večeru kod kuće (onima koji su još bili gladni 😉).
Zahvaljujemo svima na sudjelovanju, super raspoloženju i odličnoj atmosferi!
Vidimo se uskoro – do sljedećeg planinarskog susreta!
Planinarski pozdrav!