Dugo planirani izlet na Kobiljak koji je jednom odgođen zbog lošeg vremena a drugi puta zbog epidemiloške situacije konačno je odrađen.
Krenuli smo iz Podkobiljaka na kraju Liča te laganom šumskom stazom krenuli prema Velikom Kobiljaku. Taj dio puta, koji vodi pored puta za željezničku stanicu Drivenik i skretanja za Medviđak, pomalo je 'dosadan' ali pošto je uspon po njemu neprimjetan uz međusobne razgovore brzo je prošao. I konačno smo stigli do 'pravog' planinarskog puta. Strmo uzbrdo do uspona na vršnu stijenu. A uspon na vršnu stijenu zahtjeva držanje rukama po kamenjima i usputnim stablima. Naravno da smo se svi popeli bez problema. Ono malo međusobnog pomaganja pri usponu je dobrodošlo. Ta krenuli smo na izlet da se družimo i međusobno pomažemo na težim mjestima.
A na vrhu sunce i prekrasni pogledi prema Gorskom Kotaru, u daljini Slovenija, Rijeka kao na dlanu, Krk i ostali otoci, more, more, more, ... i marenda.
Povratak na početnu točku je bio po prilično strmom putu. Put je malo zarastao, malo smo na jednom mjestu skrenuli pa se vratili, malo se odmarali između dva spusta posjedavši na cestu bez neke namjere o brzom ponovnom pokretanju. I konačno smo se spustili u dolinu na razinu Ličkog polja. Planinarenje je završilo i još samo malo livadarenja do auta.
Uspješno je završen još jedan izlet.