Za divno čudo, bez obzira na kalendar (ili baš s obzirom na kalendar) na Vivodniku je bilo lavinsko območje reda 3 i 2. Dakle nije za laganu planinarsku turu.
Zamjena: Kokoš. Možda nije toliko usporedivo, ali za one najhrabrije koji se ne boje vrtoglavih visina (otprilike 250 m uspona) idealno mjesto za nedjeljni odmor i planinarenje.
Polazište: Lokev
Cilj: Kokoš ili Maček ili Monte Cocusso ili Ožeg ili Golina (pa gdje stignemo, sve je to jedno te isto). Isprepletene povijest i sadašnjost. Običaji i narodi. Uglavnom smo se uspjeli uspesti na sve to.
Vrijeme: odlično (malo sunca, malo oblaka)
Dom: otvoren
Prolazimo rano-proljetnim livadama kraškog terena. Znači dosta prostora za livadne rožice (batiće, neke plave rožice i rožaste i rijetke crnkaste sase) i hrpe planinara koji nadoknađuju propuštene ćakule. Lagani uspon (onih 200-tinjak metara) i puno namjernika (dobne grupe od 2 mjeseca do 960 mjeseci).
Dakle moglo se.
Putem vidici na sve strane (od Snežnika, Nanosa, Krna pa sve prema Trstu i Veneciji – uključujući i pripadne Alpe).
Za napredne i uspon siparom a za nas ostale neka ne naporna bijela cesta.
Uglavnom ugodno provedem dan uz laganu šetnju i hranu u domu.
Pa se vidimo na idućem izletu.