Došlo je vrijeme za zadnji ljetni društveni izlet ove godine. Planirana destinacija bila je Dobrča, Slovenija. Ali taj izlet je propušten za drugu priliku a mi smo krenuli na izlet iznenađenja.
Na parkiralištu ispred drušva nas se skupio lijep broj (mislim 18) planinara. Kako se u našem društvu sve radi demokratski i po pravilima netko je rekao da idemo na Kokoš, organizirali smo brzo glasovanje i krenuli smo.
Za one koji nisu upoznati s detaljima:
Kokoš je planina, brdo, uzvisina (ovisi što kome predstavlja 674 mnv ) koja se nalazi na granici između Italije i Slovenije. Na samom vrhu (koji se zove Jirmanec) nalazi se planinarska kuća. Postoji 9 prilaza do samog vrha.
Naš put je počeo u Krvavom Potoku po Joškovoj cesti. Uspon po širokom putu, lagan, nezahtjevan. Pravi put za planinare koji se dugo nisu sreli pa imaju mnogo priča i doživljaja za izmjeniti. Po putu smo došli i do srušene crkve Sv. Tomaža, prošli pored starih oznaka granica, imali kratke satove povijesti (u ono doba naš Darko je tu bio u vojsci).... i stigli do vrha.
Uslijedio je mali odmor (uz dobru klopu) i bili smo spremni za natrag. Ali tek je bilo podne i to baš nije bilo neko vrijeme da krenemo kući pa smo na putu do auta malo skrenuli u Lipice. To znači: do auta idemo u potpuno suprotnom pravcu od kojeg smo došli.
U Lipicama smo vidjeli, naravno, konje. Malo smo ih slijedili, malo gledali, malo slikali, malo mazili,...i krenuli natrag.
Nastavili smo naš put do parkiranih automobila ponovnim usponom na Kokoši (baš smo dobri: u jednom danu osvojili isti vrh dva puta) te silaskom u Krvavi Potok.
Društveni izlet iznenađenja u potpunosti je uspio povratkom na Viškovo u ranim večernjim satima (ili kasnim poslijepodnevnim satima).
Biba