Ideja da se izlet 10.04.2016.g. organizira u dvije grupe: odvažnija grupa koja bi krenula na Kobariški Stol stazom koja je djelomično zahtjevna, uz svladavanje 1150 m visinske razlike i druga – s manje zahtjevnim zadatkom, osvajanjem vrha Kuk u masivu Kolovrata (gorski hrbat u Sloveniji dug 7 km), pala je u vodu, kad se većina entuzijasta i zaljubljenika u prirodu odlučila za manje zahtjevnu turu i osvajanje manje zahtjevog vrha, ali s većim edukativnim i povijesnim obilježjima.
Nakon planiranog okupljanja u 06.00 sati (parkiralište Milihovo, Viškovo) krenuli smo u 3,5 sata duge vožnju do našeg autobusnog odredišta – mjestašca Livek.
Iako je sam pristup Kolovratu moguć iz tri smjera (dva sa slovenske strane i jedan s talijanske) mi smo na odredište stigli cestom između Kobarida i Tolmina, te u naselju Idrsko skrenuli prema selu Livek (5 km). Nakon autoputa i ugodne, pomalo uspavljujuće vožnje, skretanjem prema odredištu, iz pospanosti nas je trgnula krivudava cesta sa zamornim krivinama koja nas je ubrzo dovela do centra mjestašca Liveka u podnožju zelenih padina.
Poslije brzinskog navlačenja neizbježnih planinarskih rekvizita (gojzerica, štapova, ruksaka...) krenuli smo prema Livškim Ravnama cestom (4 km). Prvobitno je bilo isplanirano svladavanje visinske razlike od nekih 300 m od doma Kavka u Livškim Ravnama, ali se zbog tehničkih poteškoća odlučilo na produženje uspona, te se „...fantastično, nezahtjevno ugodno pješačenje...“ iz poziva na izlet ipak malo začinilo a samim time i pojačao koeficijent težine uspona. Ali dobra volja nije manjkala i skladna četa odlučno je grabila ka vrhu.
Prvo je osvojen vrh Kuk (kao najzahtjevniji vrh današnjeg planirenja) - najviši vrh Kolovrata (1.243 m) te je prvi pravi predah ovog dana protekao u ugodnom razgledu s predivnim pogledom na doline s obje stane hrpta. Impresivni pogled na vrh Krn mamio je uzdahe i plijenio naše poglede s jedne strane, uz nezaboravan pogled na Kobarid i Tolmin u osunčanoj Sočanskoj dolini, dok se vidik s druge, talijanske strane protezao zelenim plodnim područjima pokrajine Veneto sve do mora. Sunčane zrake milovale su doline s obje strane i ukrašavale ionako predivne pejzaže.
Nakon predaha, krenuli smo do muzeja na otvorenom. Po samom hrptu Kolovrata prostire se državna granica između Slovenije i Italije od Livškega prelaza (690 m - kod mjesta Livek) do Kamberškega hribovja. Nakon Drugog svjetskog rata granica između Italije i SFR Jugoslavije protezala se na istom mjestu gdje se prije 1918 protezala i austrijsko-talijanska granica. Na podnožju osunčanih padina sa slovenske strane, uz Livek, smjestile su se i Livške Ravne dok se na talijanskoj strani nalaze mnogbobrojni zaseoci (Dreka, Laze, Trinko, Kras i Lambaj) raštrkani svako na svom brežuljku. Samim hrptom označena je i staza naziva POTI MIRU ili TRIVIALE DELLA PACE. Koračajući brežuljcima duž državne granice Italije i Slovenije (Trinški vrh 1.138m), prolazeći uz ostatke rovova iz vremena ratovanja, polako smo stigli do vrhunca dana, kada nas je sve objeručke prihvatio brežuljak na kojem se nalazi muzej na otvorenom, muzej ostataka vojnih objekata iz 1. svj. rata.
Sam muzej osnovan je kao spomen na rat između Italije i Austro-Ugarske koji je trajao 29 mjeseci (od svibnja 1915.g. do listopada 1917.g.) i dao snažan pečat za cjelokupno područje uz Soču. Upravo Put mira vodi frontom na Soči. To je put koji je posvećen mnogobrojnim žrtvama Prvog svjetskog rata. Sam put podijeljen je na pet dijelova, različite dužine i zahtjevnosti. Put ima svoj početak u Logu pod Mangartom, vodi kraj vojnih groblja i kapelica, tvrđave Kluže, prolazi uz muzej na otvorenom, klancem Koritnice, koritom Soče, uz slap Kozjaka, spomen crkvu Sv. Duha u Javorci i Tolminska korita.
Penjanje mostovima područjem muzeja i skrivanje unutar rovova sve nas je ispunilo zadovoljstvom, te smo svi s velikom zanimacijom koračali sklizavim rovovima s tajnovitim prolazima. Razmigoljili smo se na sve strane tražeći svaki svoj izlaz i skriveno mjestu za zasjedu i skivenu osmatračnicu za okidanje što boljih slika za uspomenu.
Jednoglasno smo zaključili da se isplatilo potruditi i doći vidjeti znamene ostataka sukoba iz prošlih vremena i načina ratovavanja naših predaka.
Lakim korakom krenuli smo se vraćati usporednim putem, sada s talijanske strane, s bojažljivim pogledom u nebo i oblake koji su nam se počeli kriomice približavati. Silaskom do Liveka u zelenom okruženju pašnjaka zaokružili smo današnji pohod uz poneko nježno umivanje u mjesnoj fontani uz želju da poljepša naš ten i da nam podstrek za novi izlet. Možda ovaj tretman bude djelovao poput novčića u fontani pa omogući da se ostvari poneka želja te se pojedini sudionici ovog izleta vrate u vlastitom aranžmanu na isto mjesto.
Sretni i zadovoljni, obogaćeni za jedno iskustvo više, veselo smo čavrljali i preispitivali doživljaje dana uz nezaobilaznu tombulu, fantastičnu hostesu („salsa ragazza“) i ugodno društvo te smo se u tren oka vratili na naše polazište zaželjevši si što skorije okupljanje s istim razlogom.
Tea