Risnjak, još jedan u nizu uspješno održan izlet. Okupili smo se na Viškovu u 08 sati i krenuli put Vilja. Prognoza je trebala biti puno bolja nego što nas je dočekala na samom startu što je prava šteta jer je Risnjak tako lijep vrh, a još bolje je u planinarskom domu koji je otvoren još malo prije zime pa zašto to ne iskoristiti.
Ne znam koji nam je put ove godine na Risnjaku u kratkom vremenu (vodiču Alenu i meni), ali mislim da ćemo prije zatvaranja doma ići bar još jednom i da će nas vrijeme poslužiti.
Putem od Gornjeg Jelenja do Vilja mogli smo uživati u pravim jesenskim bojama, a početak planinarenja na vrh za nas šest startao je u 9 sati. Brzo smo mi to savladali i za čas smo stigli do Medvjeđih vrata. Vrijeme je bilo baš ružno: magla, hladno, nisi previše vidio ispred sebe. No me se nismo dali smesti te za nekih sat vremena ukupnog hoda od Vilja stigli smo pred dom. Četvoro članova je otišlo na sam vrh, dvoje je ostalo u domu. Nakon što se ostatak ekipe uspješno vratio u dom, okrijepili smo se kvalitetno, ispričali kad odjednom neka gužva tražilo se mjesto više.
Bilo je podne kad smo se krenuli spuštati prema Vilju, a na stazi je bila takva gužva koliko se ljudi kretalo prema domu da smo jednoglasno zaključili da je očito medo imao dane otvorenih vrata….
Kad smo stigli do parkiranih auta na Vilju učinilo nam se kao da se vrijeme malo popravilo, ali niko nije bio odvolje da se ponovo proba vratiti nazad u nadi da će mu pogled biti puno bolji što znači da se izlet na Risnjak svakako mora ponoviti.
Daja