Nedjelja, 6 sati ujutro. Skupilo se 10 planinara i krećemo na još jednu avanturu Premužićevom stazom na Gromovaču i do Rossijeve kolibe.
Odlazak na Velebit bez stajanja u Sv.Jurju ne bi bio to i zašto da se tradicija prekida. Nakon predaha dolazak pod planinarski dom na Zavižanu nešto prije 9 sati. Kreću pripreme za polazak. Između ostalog vade se kreme za sunčanje u ogromnim količinama što znači da se ljeto vratilo i da je puno lijepih dana za planinarske aktivnosti pred nama.
U 9 sati krećemo Premužićevom stazom prema Rossijevoj kolibi i Gromovači našem današnjem odredištu. Moram reći da je dan bio pakleno vruće što se može vidjeti i danas na našoj koži koja je poprimila pokoju crvenu fleku . Za otprilike 2,5 sata uz malo penjačkih spretnosti penjemo se na Gromovaču (1675 m) i uživamo u prekrasnim vidicima na naše otoke. Nakon silaska odlazimo do Rossijeve kolibe i jedva nalazimo mjesto za odmor. Premužićeva staza i sve okolne livade su bile pune planinara: odraslih i djece, velikih i malih.
Jako je lijep osjećaj vidjeti toliko ljudi na jednom mjestu koji kao i ti uživaju u prekrasnom danu i prekrasnim vidicima.
Nakon odmora stvarno lagano i bez žurbe ('Kreni već jednom jer će nam ono puno Istrijana popiti svu pivu!') vraćamo se prema planinarskom domu uz kratko zaustavljanje u Botaničkom vrtu.
Za povratak nam je trebalo 2,5 sata što znači da smo bili nešto brži (jer nam se žurilo na Velebitsku pivu, kao što ste mogli već shvatiti).
Poslije pive brzinsko penjanje na Vučjak i Velebitsku kosu neovisno što smo već skoro 6 sati odhodali na ovom izletu.
Daja