Vrh: Kresišče (po slovenski) odnosno Schwarzkogel (po austrijski)
Visina: 1842 m
Znamenitost: granica između Slovenije i Austrije je na samom vrhu.
Ovaj izlet počeo je veoma rano: skupljanjem na Milihovu u 5 ujutro. Malo pospani ali orni za nova uzbuđenja i osvajanje još, za nas, neosvojenog vrha. Ko što reče Radovan: 'Kada ste se zadnji put ovako rano dignuli?'. Odgovor je naravno bio: 'Danas.' A jedan odgovor je trebao bio: 'Nisam se dignuo. Bio sam budan cjelu noć.' Ali vlasnik ove izjave je bio u laganom spavajuće-slabo-reagirajućem stanju tako da nije stigao odgovoriti.
Putovanje malim autobusom je prošlo brzo. Bilo je i malih uzbuđenja vozeći se niz Korensko sedlo po vrlo strmoj nizbrdici. Kao u Gardalandu. Samo što vozač nije smio dignuti ruke u zrak.
Izlet je bio planiran na slijedeći način:
Krećemo svi autobusom do početne točke kretanja, nastavljamo zajedno po prvog raskršća i onda se razdvajamo na dvije grupe.
Prva, pješačka grupa, nastavlja po tehnički nezahtjevnom putu i odlazi do vrha.
Druga grupa, sklonija avanturizmu i željna adrenalina, odlazi do početka ferate, duboko udahne, pređe feratu i nastavlja po putu do vrha.
Silazak s vrha bi trebao biti zajednički.
Pošto je 'žabu u vodu teško natjerati', ja sam bila dio druge skupine. Ferata je bila kratka, ali prilično zahtjevna. Bilo je penjanja po vertikali, prelazaka mostova od sajle, hodanja po klinovima ispod stijene, prelazak rijeke (uz mokre hlače), penjanje na brane.... Svega pomalo. Ali naravno, ja bim to ponovila jer kao što sam već rekla 'teško je žabu ....'.
Nakon ferate došli smo do pješačkog puta kojeg je naša prva grupa već prošla. Nadali smo se da ćemo ih sresti i neprimjetno im se pridružiti ali umor je bio prevelik pa smo se malo više odmarali.
A kako je prošla prva grupa? Prema kratkim intervjuima članova pješačke grupe njihov zajednički stav je (razni citati spojeni u jedno):
'Bilo je dobro, malo naporno, uspon je stalni i konstantni ali to nije ništa za nas. Svi smo uspjeli stići do vrha živi i zdravi. Malo zapuhani i umorni ali pogledi s puta i vrha prema dolini su fantastični.' A Tamarina izjava zahtjeva samostalnost: 'Više ne idemo na izlete kojima je razlika u penjanju manja od 900 metara.'
Vrijeme pješačenja? Krenuli u 9, vratili se u 16:20. Do vrha je bilo potrebno prvoj grupi oko 3 sata hodanja, drugoj malo više. Od vrha do dna je bilo oko 2 sata koturanja. Gdje se izgubilo ostalo vrijeme? U čekanju pješačke grupe da adrenalinci stignu (do vrha ili do sebe - izaberite sami). Zbog toga su zaslužili veliko hvala od nas.
Na Milihovo smo se vratili malo iza 20 h. Time je završio ovogodišnji zajednički izlet u kolovozu.
Biba