Ekipa mala, ali odlučna okupila se (skoro) u cik zore tog lijepog dana koji je obećavao nastavak sunčanog i toplog perioda.
Dan je bio četvrtak, 21.07.2022. a smjer puta - Krn. Ili točnije, Lepena - Dom dr. Klementa Juga. Nekima prvi obilazak Krna, a nekima baš i ne.
Nakon zadovoljavajuće dosadnog puta, stižemo i do Lepene. Gužva i mnoštvo posjetitelja cijelim putem uz dolinu Soče i Lepenice.
Dan 1
Smješten u bivšoj talijanskoj vojarni, Dom dr. Klementa Juga na samom kraju doline Lepene predstavlja lijepu polaznu točku za nastavak (ili početak) našeg puta.
Kratke, pripreme, kava i mulatijera prema Planinskom domu pri Krnskih jezerih. Srećom cijeli put protiče kroz gustu šumu što vrućinu čini samo malo lakše podnošljivom.Nakon nepuna 4 sata stižemo do Doma (1385 mnm). Radovi na obnovi u punom jeku, pomoćni šator za nešto malo hlada, maneštra, osvježenje, prijava u Dom. Gotovo za taj dan.
Skoro.
Treba još posjetiti i Krnsko jezero i baciti oko na Krn - priprema za sutra, a i red je. Nismo bili već dugo.
Ukupno 5.5 km
Dan 2
Krnsko jezero - Krn - Batognica - pod Peski - memorijalna piramida - pa dole - pa gore - Prehodci - Vratca - Krnsko jezero
Rani pokret (doručak i tako to), pogled i slikanje Krna i odraza u savršeno mirnom Krnskom jezeru, ...
Uz jutarnji hlad i (malo) svježiji zrak uspinjemo se prilično visoko pod Krnsku škrbinu. Negdje pod škrbinom ulovi nas jutarnje sunce (nije mu nitko rekao da treba biti nešto nježnije i svježije od podnevnog). Ali uskoro - Krnska škrbina, pa gore i lijevo u pravcu Gomiščkovog zavetišča na Krnu (a gdje drugdje; 2182 mnm).
Kratko osvježenje i uzdignuta čela prema uzdignutom vrhu Krna.
Nakon par minuta - Krn (2244 mnm) s prekrasnim vremenom i stoga ne tako dobrom vidljivošću. Ali vidimo sve u okolici. Svih 360(o). Učku jedva naziremo u izmaglici, ali zato Triglav, Mangart, Montaž, Rombon, Vršič, i sva sila ostalih znanih i neznanih neravnina.
S Krna se spuštamo na Krnsku škbinu i uspinjemo prema obližnjoj Batognici. Uspon je po stepenicama izgrađenima pred 100ikoju godinu za vrijeme Velikog Rata (Prvi svjetski rat).
Tada je cijelo ovo područje bilo na Sočanskoj fronti između snaga Italije i Austro/Ugarske.
Rovove je ponekad razdvajalo nekoliko desetaka metara. I tako skoro tri godine.
Vrh Batognice pretvoren je u niz kratera - nakon rata kopanjem tunela, 24.10.2017 AU snage detonirale su exploziv. Cijelo područje Krna i okolnih brda sad je muzej na otvorenom s mnoštvom ostataka iz tog vremena.
Nastavak puta vodi nas prema Peskima, pa po pripadnom siparu uz ostatke rovova i prekrasnu prirodu dolazimo do spomenika poginulim vojnicima 15. gorske brigade (Piramida na Peskima).
Kratki odmor, silazak strmom stazom, pa malo okolo naokolo Malog i Velikog Šmohora na Prehodce (ne pomiješati sa Prehodavcima) i natrag prema Domu.
Ukupno 14 km u 11 sati.
Dan 3
Krnsko jezero - Bogatinsko sedlo - Dom na Komni - i natrag istim putem
Još jedno rano ustajanje i odlazak u smjeru Komne. Putem prolazimo pored komande garnizona za Rapalsku granicu - Za Lepočami (drugo povijesno razdoblje, ali ništa veselije).
Put nas vodi uz mnoštvo ostataka granice između ondašnjih kraljevina Italije (dobili velike dijelove bivše AustroUgarske kao nagradu) i Jugoslavije (dobili priznanje kraljevine kao nagradu zato što su se odrekli dijela teritorija u korist Italije). Bodljikava žica, rovovi, tuneli, mulatiere, ...
Bogatinsko sedlo - kratki odmor i nastavak prema Komni. Usput kratko podsjećanje na opskrbne linije fronta u prvom svjetskom ratu. Opskrbna žičara počinjala je na Bohinju, preko Komne i komande s poljskom bolnicom pod Bogatinom, prema Bogatinskom sedlu, Peskima i dalje prema Batognici.
Pogled na Bohinj s Komne i maneštra u Domu pod Bogatinom. Nakon ne tako kratkog odmora vraćamo se istim putem do Doma pri Krnskim jezerima.
Ukupno 18 km u 10 sati
Dan 4
povratak preko Vršiča
Kratko zaustavljanje na Vršiču, odlazak prema Poštarskom domu i pozdrav s Ajdovskom Deklicom na Prisojniku i odlazak prema Mojstrani i Slovenskom planinarskom muzeju.
Lagano pečenje u poznatom Bivku II.
I umjesto maneštre - ovaj put usputno zaustavljanje na drugom kraju Slovenije - burni roštilj (nije da je bilo hladnije, ali ipak...)
I tako, umorni, ali zadovoljni konačno smo se vratili doma.
Pa sad treba samo sačekati iduću avanturu.