Mjesečev plato, prostrana visoravan iznad Baške, prošarana kamenjem, rijetkom travom, suhozidima, mrgarima (kamenjem ograđenih prostora za sakupljanje i razvrstavanje ovaca), mošunima (suhozidnim skloništima za ovce) bila je naš cilj za društveni izlet u veljači 2022 godine.
Iako su subotnje vremenske prilike bile katastrofične otkazivanja izleta nije bilo. Dapče, što je vrijeme vani bivalo sve lošije zakašnjele prijave su se množile. Dio nas se skupio na Milihovu, dio je bio poslan odmah na Krk (na popularno parkiralište odmah iza mosta). Uglavnom, nakon dvostrukog i trostrukog prebrojavanja (i auti i osoba i osoba po autima) broj je bio uvijek isti: 41. A vremenske prilike predivne.
Nakon što smo uspjeli uparkirati sve naše aute na relativno maleni parkirališni prostor ispred crkve Sv. Ivana pored bašćanskog groblja naša velika gusjenica je krenula svojim putem: najprije povratak dva-tri zavoja do ulaza na stazu. POčetak lagan, s blagom uzbrdicom. Ali, taman kad smo se mi malo zagrijali, zagrijala se i uzbrdica te je bezobrazno iz blagog uspona krenula strmo gore. Uspon ne traje dugo, možda pola sata ali je poprilično strm te je cijelog grupi trebalo dosta vremena da se dočepa platoa. A za one gladne: prva marenda.
Taman nas je sunce lijepo zagrijalo kada je trebalo krenuti dalje. Ali uz obećanje da kada se popnemo na Hlam nas čeka odmor, a potom u povratku kada dođemo do odmorišta ponovo odmor, pokret je brzo uslijedio.
Kada se hoda po kamenitom platou na kojem je kamenje čudesno poslagano staze se lako gube te je naše društvance (ovaj puta nije malo društvance) prohodalo u raštrkanom obliku do Kalića (prirodne lokve u podnožju Hlama). Potom smo se opet uspjeli nekako posložiti u hodajuću gusjenicu te su oni prvi već skoro bili na vrhu a zadnji u redu su se tek počeli uspinjati. Ta nije Hlam tako visok. Samo 461 m.
Na vrhu odmor, marenda broj 2 i čuvanje istih od bjeloglavih supova iznad nas, slikanje, odmaranje, gledanje u daljini gusjenice planinarskog društva Duga, još malo pričanja i vrijeme za pokret je prebrzo došlo.
Silazak s Hlama i odlazak do odmorišta je prošao bez ikakvih problema. A u odmorištu veselo dovikivanje i pozdravljanje. Tamo su se već odmarali neko vrijeme članovi planinarskog društva Učka. Međusobna propitivanja o izletu, poskrivećka marenda broj 3, zajedničke zdravice (sve po 9,99 proizvoljne valute) i svaka grupa krenula je dalje svojim putem. Oni prema Hlamu i Diviški a mi prema našim autima. I to po uređenoj šetnici. Istina je da je prebrojavanje prije kreatanja malo potrajalo pošto su nam se grupe ispremješale ali .... mi smo se skupili i uspjeli doći do parkirališta.
I na samom kraju, kao i u većini slučajeva, svaki naš izet ima nekog svog heroja kojeg se spomene ili ne spomene. Ovaj puta je Eva, naš 2 i pol godišnji član, zaslužila sve pohvale. Propješačila je dobar dio uzbrdice do platoa a i dobar dio nizbrdice u povratku. Nije ni čudo što je zaspala čim je došla do auta. Istina je da su tata i mama ostali bez kave i završnog zajedničkog čavrljanja u Baški. Ma bit će toga na nekom drugom izletu. Sasvim sigurno.