Nije navrat-nanos, ali je Nanos. Susjedni vrh u susjednoj Sloveniji. Toliko puta prolazimo mimo i nekako uvijek ostane po strani.
Ovaj put nam je to cilj.
Skupljamo se ujutro na Milihovu (a gdje drugdje) i lagano krećemo putem Razdrta.
Premda smo krenuli rano i rano stigli na parkiralište podno Nanosa, gužva je već bila poprilična - lijep dan privukao je veliki broj planinara.
Lagani uspon, šumoviti krajolik, temperatura prihvatljiva. Zanimljivo putešestvije. Malo šumske staze, malo zahtjevnijeg puta – nekoliko zahtjevnijih stepenica, sajla oko dobro poznatog ruba (uvijek je zabavno) i onda još malo sajle za pripomoć usponu.
I konačno - vrlo blizu odašiljaču na vrhu Nanosa. I novouređenom planinarskom domu – Vojkova koča (1240 mnm).
Nakon kraćeg zadržavanja odlazimo prema rubu i prekrasnim vidicima vipavske doline. Prolazak pored crkvice Sv.Hieronima i lagani (no ne i kratak) spust do parkirališta.
Tu je već i temperatura bila prilično visoka, ali u konačnici - zabavno i dobro proveden dan.