I ove godine smo početkom sedmog mjeseca obavili naš tradicionalni noćni silazak sa Snježnika. Ovaj puta, umjesto subote, odabran je petak ali to nije zasmetalo maloj grupici od 13 planinara da se skupimo i veselo krenemo.
Sam uspon je bio standardno uspješan: malo po cesti, malo po kraticama, pa polako do Rimskih vrata (s neizbježnim slikanjem) i onda uspon do samog vrha. Ekipica je bila super složna te smo cijeli uspon obavili brzo i uspješno. Na vrhu smo imali dovoljno vremena za poduži odmor i promatranje sunca: od njegove blješteće bjeline do tamno narančastog zalaska. Za vrijeme silaska prema malom domu i našim autima pomalo nas je zaokružio mrak (ipak je to naš tradicionalni noćni izlet) te su se, osim svjetala krijesnica uz rub ceste, i u našim rukama i na našim glavama počela paliti svjetla lampica.
Sve u svemu, i ove godine posjet Snježniku je bio potpuni uspjeh.
A sad još mala sitnica o Snježniku: iako smo svi već bili na našem lijepom vrhu od 1505 m nadmorske visine nije na odmet ponoviti da je Snježnik jedan od najljepših vidikovaca u Hrvatskoj. Osobito su dojmljivi vidici na Guslicu, Risnjak, slovenski Snežnik, Obruč, Učku i Riječki zaljev. I ono što Snježnik čini Snježnikom: uvjek će vas dočekati s runolistom - ili na samom vrhu ili neposredno ispod vrha.
Biba