Prva subota u sedmom mjesecu je dan za tradicije. Što se tiče našeg planinarskog društva to je uspon na Snježnik: skupljanje ispred malog doma na Platku (za one koji pate od pravih imena to je Dom Sušak na Platku) i pokret prema vrhu oko 19:07, gledanje zalaska sunca i spuštanje s lampicama do doma. To je plan.
I sada kako nam je bilo: skupili smo se ispred malog doma. Skoro svi... neki su čekali ispod žičare malo iza doma. :) Ali sve im je oprošteno!. I tako je vesela grupica od 20 članova krenula put vrha.
Put do Snježnika od žičare je svima poznat: lagano uzbrdo po cesti, pa malo po strmijoj kratici, onda ponovo lagano po cesti, pa još jedna kratica, još malo ceste te stižemo do Rimskih vrata gdje se napušta cesta i skreće prema vrhu Snježnika. Prije toga, naravno pogled na Risnjak. Na putu kroz šumu se vodila konstruktivna rasprava o medvjeđem luku, đurđicama i ostalim zelenjem te se šumski usponi nisu ni osjetili. I onda još jedan obavezan zastoj na putu do vrha: izlaz iz šume na livade i otvoreni pogled na sva susjedna brda, more, sunce koje se bliži zalazu... I nastavak hodanja, svladavanje kamenitog djela planinarenja i 1505 m je ponovo osvojeno!
A na vrhu pogled na lijepi zalaz sunca, nezaobilazni runolist, Platak, cijeli Kvarner, malo Istre, malo slovenskih brda, Risnjak,....
Nakon što smo otpratili sunce na spavanje da se lijepo odmori za nedjeljno sijanje, krenuli smo natrag. Južnim putem da napravimo pravi krug. S vrha do prve šumice laganim korakom nizbrdo. I onda lampice na glave (ili u ruke - prema osobnim željama) i putem do polazišta. Neki kraticama, neki po cesti.
I na kraju zajednički zaključak: i ove je godine bilo dobro i lijepo i to treba ponoviti. Dakle poziv stoji: druge godine svi na naš tradicionalni uspon na Snježnik s noćnim spuštanjem!
Biba