Nakon poduže ljetne pauze, uvjetovane dijelom i velikim ovoljetnim nevremenima, konačno smo se uspjeli skupiti i krenuti na izlet.
Iako je, prema godišnjem planu, na redu bio Veliki Rujnik, odlučeno je da se odradi odgođeni proljetni izlet: posjet planinarskom i zavičajnom muzeju u Ogulinu te uspon na Klek iz Bjelskog.
Kada smo došli u Ogulin iznenadila nas je 'ljudska' gužva u središtu grada ali sve se je brzo razotkrilo. Došli smo u vrijeme kada se održavaju Dani grada Ogulina i Ogulinski festival bajki. Šušura na sve strane. Ali red je red pa smo krenuli po našem programu.
Prvi dio progama - kulturno uzdizanje: u 09:30 dočekao nas je vodič Zavičajnog muzeja koji je nas je proveo po muzeju. Upoznali smo se sa povješću grada, etno-običjima kraja, prošetali planinarskim dijelom muzeja, pogledali zatvor u Kuli, ...te je naših sat vremena boravka u muzeju brzo završilo. Još malo igranja u parku bajki i onda je uslijedilo razgledavanje Đulinog ponora i malo šetnje po gradu (uz obaveznu kupovinu sira) prije polaska na planinarski dio izleta.
Za planinarski dio izleta odvezi smo se iz grada do Bjelskog od kuda smo lagano krenuli prema domu na Kleku. Taj dio uspona je za većinu grupe trajao oko sat vremena. A pošto je u sklopu Dana Ogulina održavan i trail po planini Klek odmora nije nedostajalo: svakih dvije do tri minute se čulo 'stani sa strane' dok trkač nije prošao pored cijele grupe.
Nakon kraćeg odmora ispred doma krenuli smo prema samom vrhu Kleka. Uspon od doma do vrha ne traje dugo te smo uz pomoć postavljenih špaga ubrzo stigli do heliodroma a potom za nekoliko minuta i do samog vrha Kleka. Pošto je bio lijep sunčan dan bez sumaglice mogli smo vidjeti vrhove Velebita, susjedne Slovenije te Bosne i Hercegovine. A malo bliže, u samom podnožju Kleka, Ogulin je bio kao na dlanu. Vremenske prilke su bile takve da se je svaka zgrada u Ogulinu lijepo vidjela (što baš i nije tako česti slučaj). Možda zato jer su dani Ogulina a možda i zato što su neke od naših članica htjele položiti 'vještičji vozački'. To se ne zna i nikad se neće ni saznati.
Silazak s vrha do doma besprijekoran. U istom tonu se nastavilo i do Bjelskog.
Na Bjelskom su nas neki napustili i otišli prema Viškovu a ostatak je odlučio još jednom prošetati se gradom te probati položiti vještičji vozački. Što nam je, naravno, i uspjelo!!! A za nagradu pala je i zajednička večera iz kotlića.