Konačno je stigao i taj vikend kada se malo društvo (od početnih prijava prepolovljeno) uputilo u dio Hrvatske koje rijetko posjećujemo kao planinari. Skoro nikako. Prema Papuku...
Kako je bilo i predviđeno, izlet je trajao tri dana. Svaki dan ispunjen nekom svojom aktivnošću.
Prvi dan
Nakon skupljanja ekipice na odmorištu Tuhobić krenuli smo zajedno prema Virovitici. U Virovitici nas je dočekao naš domaćin Mario koji nas je brzinski upoznao s osnovim znamenitostima Virovitice. I sa slatkim i slanim palačinkama koje su nam baš-baš-baš dobro došle.
Poslije Virovitice uputili smo se u planinarsku kuću Tivanovo gjde smo brzinski napravili našu malu planinarsku vikend-bazu. Malo večeranja, malo zabave, malo pričanja, malo igranja i ... stiglo je vrijeme za spavanje.
Drugi dan
Dizanje u (kako-kome) rano jutro, pakiranje i pokret prema početnoj točki, Parku prirode Papuk gdje nas je čekao Mario da nas povede nekim od mnogobrojnih puteva. Krenuli smo od Anđine barake prema vrhu Koprivnatovog brda (852m) pa preko Ivačke glave (913m) do vrha Papuka (954m). Na sam vrh Papuka nismo stigli (ne zato jer mi to ne možemo nego zato jer se na sam vrh ne smije) ali smo bili neposredno ispod vrha na lijepom vikikovcu. Zen-klupica. Tako se zove vidikovac. A ima i klupica za 'zen-odmaranje'. Sve u kompletu.
Nakon podužeg zen-odmaranja (i naravno slikanja koje nije bilo nimalo 'zen') krenuli smo širokom makadamskom cestom prema autima. Usput smo posjetili i ponor Uviraljka.
E sad malo znanstveno-poučnih podataka prije nastavka priče:
- Ivačka glava je kamenit vrh na glavnom hrptu Papuka. Ime je navodno dobila po veličkom plemiću Ivanku, a u davnini je bila poznata i pod imenom Klinovac. Na vrhu je nekoć stajala razgledna piramida, podignuta radi prostranog vidika preko Podravine sve do planine Mecsek u Mađarskoj, a preko Požeške kotline do bosanskih planina. Iako danas nema piramide, po slikovitosti vrha i vidika s njega, Ivačka je glava najljepši vrh na Papuku i jedan od najljepših u slavonskom gorju. (HPS stranice)
- Ponor Uviraljka nalazi se na Papuku, izoliranom području krša na istoku Hrvatske razvijenom u trijaskim dolomitima i vapnencima. Najdulja poznata špilja u Parku prirode Papuk, a i u cijelom istočnom dijelu Hrvatske je Uviraljka u kojoj je istraženo 286 m kanala do dubine -36 m. Ponor Uviraljka ime je dobila prema potočiću koji ponire u njega. U ponoru Uviraljka zimovanju je zabilježeno 11 vrsta šišmiša čime je taj ponor stekao status značajnog zimovališta šišmiša u europskim razmjerima. Među zabilježenim vrstama je ugroženi velikouhi šišmiš, a Uviraljka je i jedino poznato zimovalište močvarnog šišmiša u Hrvatskoj. (stranice Parka Papuka)
Nastavak priče: nakon Uviraljke nastavili smo makadom do naših prevoznih sredstava gdje smo jednoglasno reki da bi bilo dosta hodanja te smo se odvezli do Jankovca na kraći odmor posjet slapu Skakavac. Slap Skakavac je najveći i najpoznatiji slap Slavonije. Niz vapnenačku stijenu od 35 metara glasno se obrušava u potok Kovačicu.
I tako je malo-po-malo završen drugi dan našeg vikenda. Upoznali smo samo jedan mali dio Papuka i Slavonije. I zaključili da je ono 'ravna Slavonija' samo u pričama što se tiče Papuka. Ima strmina i vertikalnih uspona i silazaka. Prosječno: ravno.
Treći dan
Doručak, pakiranje, kretanje...čeka nas izlet iznenađenja.
Ovaj puta je to bila lagana šetnja u Čazmi na lokalitetu Medjame. Medjame je močvarno područje koje je s izgrađenim drvenim mostićima prilagođeno skoro dvosatnoj šetnji. Močvarno bilje, žabe, kornjače, vidre, dabrovi, ptice... sve na jednom mjestu, mirnom i tihom. Koliko može kreketanje i glasanje ptica biti tiho...
I to je uglavnom to.