Izlet u mjesecu travnju je malo zbog lošeg vremena a malo zbog ostalih aktivnosti društva održan zadnju nedjelju u mjesecu, 25.04.2021.
Cilj izleta je bio Perun, 881 m visoka gora na Učki. Perun je dobio ime po Perunu, u slavenskoj mitologiji, bogu groma i munje.
Izlet smo započeli u Maloj Učki, najvišem ruralnom naselju Istre, smještenom na 995 metara nadmorske visine. Nekad je u Maloj Učki živjelo 130 stanovnika koji su se zvali Učkari, bavili se stočarstvom i bili poznati po dobrom siru.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, točnije 30. travnja 1944. godine, Talijani i Nijemci do temelja su spalili selo, te su se Učkari poslije rata iselili zbog teških gospodarskih prilika. Selo je i u takvom stanju ostalo dovoljno slikovito da ga se 1976. godine upiše u Registar nepokretnih spomenika kulture kao zaštićenu ruralnu cjelinu.
Sada se u Malu Učku pomalo vraćaju njezini žitelji te naselje živne, pogotovo vikendima i ljeti.
Naš put je iz Male Učke vodio šumskim putem i puteljcima do vodospreme. Nizbrdo. Nakon vodospreme, naše najniže točke izleta, valjalo se popesti malo u visine te smo započeli uspon prema Perunu. Staza kojom smo od vodospreme krenuli je dio "Mitsko -povijesne staze Trebišća - Perun". Krećući se tom stazom nailazili smo na poučne ploče, prošli kroz Petrebišća, zaustavili se i malo odmorili na 'kamenoj zmiji' te nastavli naš uspon prema Perunu kojeg smo sada imali stalno na vidiku.
U očekivanju marende završni uspon na Perun prošao je 'u trenu'.
Nakon podužeg odmora, uživanjima u pogledima na Suhi vrh i ostale brežuljke planine Učke bilo je vrijeme za povratak do automobila.
Naš povratak bio je po istarskim obroncima do Podmaja. Podmaj je nekad bio stočarski zaselak s desetak zidanih štala za ovce i krave. Zaselak je napušten i dijelom razrušen. U posljednje vrijeme se obnavlja za posjetitelje i volontere.
Od Podmaja do Male Učke nas je čekala još jedna uzbrdica te lagana šetnja po livadama i makadamu za sam kraj.
Kao što su sudionici izleta mogli zamjetiti, naš put je dijelom bio markiran s tri različite grupe markacija: crveno-bijele planinarske markacije, plavo-bijele markacije mitske staze, te crvenog slova K na bijeloj podlozi. Ova markacija predstavlja markaciju tematske staze „Putevima kontrabanda“ koje posjetitelje vode stazama lokalne prošlosti. „Kontraband“ ili krijumčarenje odvijalo se tridesetih godina prošloga stoljeća kada je za vrijeme talijanske vlasti proglašena „zona franca“ ili bescarinska zona u Kvarnerskoj provinciji. „Zona franca“ obuhvaćala je Rijeku, Opatiju, Ičiće, Iku, Lovran, Mošćeničku Dragu i Matulje. Na tom je području roba široke potrošnje bila jeftinija nego u okolnom području pa je švercanje robe iz bescarinske zone postao jedan od načina preživljavanja ondašnjega stanovništva.