Ovogodišnji društveni izlet u mjesecu ožujku ostvarili smo 21.03.2021. godine izletom u Istru. Nismo zalazili duboko u Istru nego samo preko brda, s druge strane Učke. Cilj izleta: Kožljak i Pijana pruga.
Na Milihovu nas se skupio nezavidan broj planinara, a na parkiralištu kod Vele Drage, od kuda je krenula organizirana kolona vozila čekalo je još nekoliko osoba da s nama podijele dan. Zbog velikog broja prisutnih i trenutne epidemiološke situacije i sprovođenja potrebnih mjera zaštite podijelili smo se u dvije grupe:
grupa A - djeca, none, nonići, mame, tate i oni koji su im se htjeli pridružiti
grupa B - svi ostali
Vrijeme lijepo. Sunčano i burovito, mi podijeljeni po grupama dobro zamotani šalovima, pokriveni kapama i zabundani do neprepoznatljivosti. Početak puta, nakon početne uzbrdice za zagrijavanje: hodanje po pruzi.
Do našeg prvog cilja (i prve marende) došli smo brzo uz lagano pričanje i međusobno upoznavanje 'starih' planinara s 'novim' planinarima. A prvi cilj izleta: Kožljak.
Kožljak je srednjovjekovno naselje smješteno na zapadnim padinama Učke iznad Čepićkog polja. Kaštel se nalazi na strmoj litici, uz put koji je povezivao Istru s Liburnijom. Pripadao je austrijskom dijelu Istre, a nalazio se na samoj granici austrijske i mletačke Istre. Kaštel se sastojao od stambenih i gospodarskih zgrada a bio je opasan obrambenim zidinama i kulom. Unutar zidina nalazi se župna crkva sv. Hadrijana.
Nakon podrobnog razgledavanja Kožljaka sa svih strana, krenuli smo dalje. Poredak kretanja po ustanovljenoj šabloni: vodič predvodnik - grupa A - vodič razgraničenja - grupa B - zadnji vodič. Penjanje pored crkve sv. Hadrijana da dođemo iznad Kožljaka te dalje po markiranom putu do raskršća.
Na raskršću smo napustili markacije te krenuli lijevo pored 'zadnje' strane Kožljaka po našem ucrtanom putu. Nakon prolaska livade i lijepog zelenila, dolaskom u naselje krenuli smo uzbrdo po kamenju i siparu. Uspon je bio strm, ponekima i malo naporan, ali uz par riječi ohrabrenja, malo pomoći pri prelascima težih dijelova cijela grupa je uspon odradila bez greške. Svima velika pohvala.
Odmor. Marenda broj 2. Izležavanje i sunčanje na livadi. I ponovo pokret.
Nastavak po ravnim dijelovima livada, malo nizbrdica, malo šumskih putova, malo je grupa A skrenula s puta (ali se brzo vratila tako da dio grupe B nije ni vidio ovu 'grešku' vodiča), još malo nizbrdice i ponovni dolazak do pruge te ubrzo i do dijela koji se naziva 'Pijana pruga'.
Pruga koja je povezivala Lupoglav i Rašu, bila je zamišljena za prijevoz raškog ugljena, boksita i poljoprivrednih proizvoda Čepićkog polja. Zadnji vlak prugom prošao je 2009. godine i od tada je pruga prepuštena vremenskim prilikama i neprilikama što je dovelo do njezinog jedinstvenog izgleda.
Nakon dovoljno slikanja krenuli smo dalje prema autima. I time je ovaj uspješni izlet završen.