I ove godine napravili smo, pomalo već tradicionalni planarski pohod od Platka do Risnjaka preko Snježnika i Lasca.
Naše malo ali hrabro i hladnoće željno društvo krenulo je u 8:00, nakon ispijanja jutarnje kave, od malog doma na Platku (dom Sušak) prema Snježniku. Uživajući u svježem zraku put do Snježnika prošao je bez imalo problema. Mali odmor na vrhu, usputna slikanja, pogledi prema Lascu i Risnjaku (našim slijedećim destinacijama) i vrijeme za nastavk puta je ubrzo došao. Ipak je pred nama još prilično veliki dio puta.
Odmah ispod vrha Velikog Snježnika skrenuli smo po težoj stazi prema Lascu. Iskreno, put je malo zarastao i markacije nisu baš obnavljane neko vrijeme ali to nas nije u niti jednom trenutku zasmetalo da uživamo u prekrasnim pogledima na 'zadnji kraj' Gorskog Kotara. Nakon bezbrojnih stijena, klekovine, suhog lišća i svježe zelene trave stigli smo do Srebnih vrata. Od Srebrnih vrata nastavili smo Frankopanskim putem do Lasca.
Nakon kraćeg odmora krenuli smo i prema našem ručku. Da se ne zaboravi ovo je ipak tura kojoj je drugo ime 'kava-ručak-bira izlet'. Put od Lasca do Risnjaka vodi Lovričevom stazom koja se provlači kroz prelijepu šumu u dubokom hladu. Ovaj hlad s blagim usponom traje do nekih 15 minuta od doma. Zadnji dio uspona do doma je malo strmiji, malo kamenitiji ali nemojte zaboraviti da se ipak penjemo na Risnjak, drugi najviši vrh naše županije.
U Schloserov domu uzeli smo si dovoljno veliki odmor (dobra 2 i pol sata). Malo odmora, malo ručka (gulaš za prste polizati), fakultativno na vrh Risnjaka, još malo odmora ... Ali vrijeme je neumitno i ne trpi da se mi izležavamo na livadi s laganim vjetrom koji nas je propisno rasladio. Morali smo krenuti natrag.
Povratka je bio po Pelcerovoj stazi. To vam je staza od doma prema Cajtigama. i to smo brzo i uspješno obavili.
Ali to još nije sve. Treba stići još i do Platka. Pošto su nam noge već bile umorne od silnog hodanja a ni koljena nisu baš pokazivala neku volju za slušanjem svojih vlasnika odlučili smo da povratak do Platka (barem prvi dio) idemo po cesti umjesto po markiranom putu koji prolazi po granicama vrtača. Za užitak gledanja prirode po toj stazi imamo vremena drugi put.
I tako smo nakon 10 sati od napušatanja prakirališta ispred malog doma i ukupno napravljenih više od 1000 m visinskih razlika, ponovo bili pored auta. Ali nemojte se preplašiti: nismo mi hodali punih 10 sati. Bilo je tu puno odmora. Pogotovo ljenčarenja ispred i u domu na Risnjaku.
I naravno da smo na kraju napravili i onaj zadnji dio izleta: vratili B vitamin u naše tijelo u obliku jedne bire.
Vidimo se dogodine na ovoj turi. Svi ste pozvani. Čim nas je više to je veselije.