Kako bi približili landranje prirodom najmanjima (i njihovim roditeljima i ostalima vezanim ili ne vezanim uz njih), odlučili smo iskoristiti jednu od krasnih jesenjih subota za izlet na Pliš. Ni manje, ni više. Standartna ruta od Lisca do vrha Pliša pokazala se više nego zahvalna za prisutno društvo.
A društva je bilo 57 duša. Ma svi su oni bili planinari taj dan. Od najmanje bebice od 8 mjeseci, do nešto starijih i onih (skoro) najstarijih.
Neki su se prenesli cijeli put, neki dio, a bogme su neki i sve junački prohodali. Naravno računajući one mlađe od 4 godine. Oni stariji su sve prohodali – kako se i očekivalo.
Na Milihovu se okupilo raznoliko društvo koje je obuhvaćalo planinare svih uzrasta. Uz veliki broj uvijek dragih polaznika dječjeg vrtića Viškovo (a i njihovih roditelja), našla se tu i poneka teta iz vrtića.
Kolona je uredno stigla do Lisca, zauzela sva moguća parkirna mjesta (i nekoliko nemogućih) pa smo nakon uobičajenih priprema započeli uspon.
U početku širokom mulatijerom koju smo napustili nakon neka dva kilometra. Nakon toga lagani uspon do Pliša i veeelike livade na vrhu.
Livada i odmor su bili najveća nagrada onima kojima je izlet u prvom redu bio i namijenjen – mićima i najmićijima.
Sat vremena u igri i jurcanju unaokolo uz natjeravanje za još koji griz sendviča (to znamo kako ide) prošlo je kao u trenu.
Povratak do parkirališta, zadovoljni komentari i odluka je pala: ovo je bio prvi, tradicionalni uspon na Pliš za miće.
Vidimo se i druge godine na drugom, tradicionalnom usponu na Pliš za miće.