Početak / kraj: 08:40 (Plomin Luka) – 13:00 (Rabac)
Vrh: Standar (474 m)
Vrijeme: nevjerojatno suppertrupper odlično
Na Milihovu se skupismo u cik zore (07 sati) i uz dobar sat vožnje stižemo u Plomin Luku (nakon nekoliko prigodnih počasnih krugova kružnim tokom Vozilića). Parkiramo uz nogometno igralište malog mjesta nedaleko romantičnog kanala za hlađenje obližnje pitoreskne termoelektrane (u slobodno vrijeme to je i ušće Boljunščice).
U očekivanju da Radovan preparkira auto na drugom kraju puta, pridružuje nam se i nenadani novi član – Željko
- Skodiste?
- Viškovo.
- Komo reste?
- Gore pa prema Rapcu.
- Čo moren poć zvomi?
- Zač ne.
I tako smo dobili počasnog vodiča koji nas je proveo izuzetnim krajolikom.
Zahvaljujući Željku prošli smo kombinaciju markiranog puta dijela IPP-a, označenih staza predviđenih za treking, a bogme i dijelom neupisanih staza. Željku je to bio dnevni boravak – samo prošle godine na Standaru bio je preko 100 puta.
Uspon na 390tak metara visoki plato između istaknutih stijena Kuk-a (260 mnm) i vrha Standar (474 mnm) prošao je u ugodnoj šetnji – obzirom da smo krenuli s 0 mnm, visinska razlika i nije baš zenemariva. Kombinacijom dobrog šumskog puta i utrtih staza pored napuštenog mjesta Veselići do platoa stigli smo veseli. Veselju je doprinio i fenomenalni pogled (na sve strane, naravno, ali smo se ograničili na sjever, istok i jug – zapad smo zbog romantike i termoelektrane malo zanemarili).
Malo (bar nama) nesvakidašnji pogled na Žbevnicu prema sjeveru, pa masiv Učke, tri spojena vrha na kraju Ćićarije (Kalić, Bukovo, Sisol), kvarnersko zaleđe, Cres i u daljini na jugu vrh Televrina kako izranja iz mora.
Nakon kraćeg zadržavanja, započeli smo spust prema Rapcu. Prekrasna staza koja se u početku kratko i strmo spušta s vrha Standara, uskoro ulazi u šumu i pretvara se u ugodni šumski put kojim uskoro stižemo do početaka civilizacije (naravno, urbane vile koje se nastoje uklopiti u krajolik – ipak stižemo u turistički kraj). Neprimjetno ulazimo u sam Rabac i strmom gradskom cestom iz Gornjeg Rapca spuštamo se posred turistima napučene šetnice (lokalni lungomare). Naravno, prikladno opremljeni "uobičajenom planinarskom opremom za jednodnevno planinarenje" što donekle odudara od zatečenog "dress code"-a (otprilike koliko gojzerica od japanki).
Uglavnom savršeno proveden dan uz ugodnu šetnju, prekrasno vrijeme i nezaboravne vidike.
Predrag