Dugo planirani vrh Poštak napokon je realiziran nakon par odgoda. Standardni polazak u nedjelju u 5.30 s Milihova na Viškovu. Skupilo nas se svega 20 – tak no oni koji nisu bili nek im bude žao jer se radi o prilično zanimljivom vrhu.
Poštak 1425 m visok vrh dobio je ime po nekim izvorima u vrijeme kada se u podnožju planine razmjenivala pošta na granici između Austrougarske i Turske. Sam vrh se uzdiže iznad rijeke Zrmanje te je prepoznatljiv po strmo odsječenom padinom ispod vrha.
Do polazne točke našeg uspona željezničke postaje Zrmanja u Otriću vožnja u busu bila je prilično uspavljujuća s obzirom na odabir muzike tako da naša teta Biba i Andrea imaju zadatak da za slijedeći put poprave stvar.
Nakon prilično dosadne vožnje stigli smo na polazno odredište našeg uspona. Pogled prema Poštaku hm.....možda bolje ostat u busu..vrh prekriven snijegom, hladno je..... no kad smo već stigli ubundajmo se i krenimo.
Prvi dio puta bio je prilično lagan taman da se zagrijemo nije bilo čak niti snijega, a nakon sat vremena hoda staza polako započinje ošrtije preko Repina brda i njegova vrha, a potom se lagano spušta do kamene galerije koja se nalazi desno od staze i koja je najzanimljivija na ovom putu prema vrhu i to je ono po čemu je Poštak prepoznatljiv. Nakon fotografiranja i razgledavanja kamene galerije nastavljamo polako po snijegu prema vrhu te nakon dva i pol sata hoda napokon dolazimo na vrh i uživamo u snježnoj idili i pogledu; trud se isplatio.
Daja