Druga nedjelja mjeseca ožujka 2019, za veliki dio planinara našeg društva, započela je ranojutarnjim sakupljanjem na Milihovu.
Moram priznati da smo dobro 'istrenirani' te smo se svi sakupili prije dolaska autobusa. A pošto smo svi bili nestrpljivi za ovaj izlet, ukrcavanje stvari i osoba u autobus prošlo je zadovoljavajućom brzinom te smo nas 46 planinara/izletnika krenuli put Ravne Gore. Da netko ne bi krivo pomislio: cilj nam nije bila Ravna Gora u Gorskom kotaru nego planina Ravna Gora iznad Trakošćana.
Dolaskom na ciljnu točku autobusa (a našu polaznu točku hodanja) podijelili smo se u dvije grupe: prva grupa, od milja zvana 'Mimozice', nabrusila je svoje tenisice za šetnju oko jezera i posjet dvorcu. Istovremeno je druga grupa, od milja zvana 'Druga grupa', obuvala gojzerice i namještala planinarske štapove. Nakon prebrojavanja svatko je krenuo svojim putem.
Putovanje Druge grupe krenulo je nimalo bezazleno. Nakon prvih desetak metara laganog hoda po asfaltu krenula je uzbrdica po zagorskim bregima. Iako smo se penjali na Ravnu goru put je bio sve samo ne ravan. Više je nalikovao velikim valovima. Gore-dolje-gore-dolje. Na veselje prisutnih članova te uzbrdice-nizbrdice nisu bile jako velike tako da se dešavalo da je početak kolone bio na vrhu jednog brežuljka, sredina u dolini a kraj kolone na vrhu drugog brežuljaka.
Krajnji cilj je bio planinarski dom 'Filićev dom'. Do njega smo posjetili i planinarsku kuću 'Pusti duh'. Ova planinarska kuća, kako kažu njezini domaćini, nije ime dobila po nikakvim duhovima već po osobama, koje su između ostalog, tu tražila i duhovni mir, daleko od ostalih stanovnika (bez obzira da li su tu došli samovoljno ili su bili protjereni zbog napravljenih grijehova).
Slijedeći cilj našeg boravka na Ranoj Gori bio je sam vrh Ravne Gore. S vrha se ne pruža baš nikakav vidik jer se vrh nalazi u šumi. Ali tu postoji razgledna piramida s koje se vidi nadaleko. Na našu žalost, zbog jakog vjetra, nismo se popeli na njezin vrh tako da smo ostali prikraćeni za taj vidik. Možda jednom....
Nakon dužeg odmora u Filićevom domu krenuli smo prema Trakošćanu.
Pošto je Druga grupa bila brza u svojem povratku, za nagradu smo dobili dodatnih sat vremena šetnje oko jezera tako da su se svi sudionici ovog izleta mogli prošetati oko jezera ispred dvorca Trakošćan i barem na trenutak se pretvoriti u grofove i grofice koji su se nekad davno šetali istim stazama.
Još uvijek čekamo da nam netko od Mimozica dostavi svoje impresije s izleta.