Ove nedjelje smo ponovo bili na Risnjaku.
Na Milihovu nas se skupilo 11 planinara te smo raspoređeni u 3 auta lagano krenuli prema Crnom Lugu. Do sada smo se na Risnjak penjali iz Vilja i s Lasca pa je bio red da ga osvojimo i s ove treće strane. Za uspon smo odabrali Horvatovu stazu (nazvanu po botaničaru i planinaru Ivi Horvatu koji je uvelike zaslužan za osnivanje Nacionalnog parka Risnjak).
Uspon Horvatovom stazom možemo podijeliti u tri osnovna dijela:
- uspon do Podi (na 914m) koji ide šumskom cestom, veoma blagog uspona (točno 1 h hoda)
- uspon planinskim putem kroz šumu pored Vučje jame, kroz predjele Bukovca i Smrekovca (gdje se može neodržavanim putem stići do partizanskog logora Smrekovac i groba Marije Grbac)
- završni uspon do doma - malo strmiji ali ništa posebno zahtjevno
U Schlosserov dom smo došli prije sudionika planinarskog pohoda organiziranog od strane PD Duga (koji su išli s druge strane planine) tako da smo uspjeli zauzeti stol za uživanje u slasnoj joti tete Vesne iz doma. Moram priznati da je te jote bilo posvuda: u trbusima, po bradi, po majama, na stolu a čak i na podu. Ali sve to je samo doneslo još boljem raspoloženju naše male grupe.
Na sam vrh nismo išli zbog jakog vjetra i jednog oblaka koji se sjeo na sam vrh baš onda kada smo se trebali popesti gore. Ali, našim malim planinarčićima, da bi maknuli suze iz njihovih očiju, smo obećali da prvi lijepi vikend slijedeće sezone otvorenosti doma na Risnjaku idemo od Vilja do samog vrha.
Pošto smo ipak zašli u listopad kada su dani već osjetno kraći vrijeme za silazak je brzo došlo. Silazak smo napravili od doma do Medvjeđih vrata i onda do Poučne staze Leska. Stazu baš i nismo obišli nego smo je prikratili koliko je najviše bilo moguće. Umor i svježi zrak su napravili svoje.
Možda 'velikim' planinarima. Naši planinarčići su završili izlet prolaskom kroz adrenalinski park i naravno pitanjem: Kada ćemo ponovo?