Kao što je rečeno u najavi izleta:
Šatorina - srce srednjeg Velebita s pogledom na more, Liku, prostrane šume i stjenovite kukove Velebita!
Sve se to prekrasno vidi: kada nema magle.
Usprkos ne baš lijepoj vremenskoj prognozi autobus pun planinara krenuo je s Milihova prema Šatorini. Put lijep i ugodan do pred sam kraj kada smo s nevjericom gledali s jedne strane u stijene pored desnih prozora i litice kroz lijeve prozore. Pa onda malo obrnuto kako nas zavoji vode. Ali naš vozač je sve to svlado nevjerojatnom lakoćom te nas iskrcao na početku staze za Šatorinu.
Vrijeme nas je dovoljno poslužilo da smo skoro cijeli put prošli suhi (čitaj: bez kiše). Ali magle je bilo. I to dosta. A valjda je Velebit takav ove godine. Maglovit.
Pri samom vrhu se malo kroz debeli sloj magle i oblaka počelo nazirati sunce ali vjetar je svoje napravio te ponovo sakrio i onu jednu jadnu slabašnu zraku sunca.
Na vrhu smo se razdvojili u dvije grupe te je ona brža ostvarila prvotni zacrtani plan izleta, a druga grupa se vratila istim putem do autobusa.
Druge godine ćemo opet na Velebit. Možda ponovimo ovogodišnje maglovite velebitske izlete (Sveto Brdo i Šatorina) ili izaberemo nešto drugo. I to, ako može, bez magle.