Za nedjelju, 25.03.2018. odluka ja pala da članovi društva posjete vrh Slavnik. Na startnoj točki (Milihovo) skupilo nas se 18 planinara te smo mogli krenuti prema početku naše današnje staze.
Zbog premalo prijavljenih učesnika nije se iznajmio autobus nego smo krenuli autima. A to je značilo da se jedan auto mora otpeljati na završnu točku puta. Zbog toga je većina sudionika imala dodatno jutarnje zagrijavanje glasnica (što nikome nije predstavljalo neki problem).
Sam put je bio zamišljen da se krene od Hrpelja laganim položenim usponom pored Hrpeljske gore, obroncima Bukovice, između Male Gobovice i slovenske Žbevnice (koja je oko 250 metara niža od istarske Žbevnice), preko Grmade (1001 m) na Slavnik (1028 m). Za povratak su bila predviđena dva puta, ovisno o vremenskim uvjetima i stanju puteva te umoru sudionika, kraći okomitiji ili duži malo položeniji spust do Skanaščine.
Planirano - učinjeno. Uspon do vrha nije zahtjevao neki preveliki napor (oko 500 metara visinske razlike ravnomjerno raspoređeno u 3 sata hodanja). Po putu je bilo malo blata, malo snijega.
Prvi osvojeni vrh je bila Grmada. Na njenom vrhu nalazi se protupožarna promatračnica. S vrha se pruža lijep pogled na veći dio slovenskog primorja.
Od Grmade do Slavnika udaljenost je desetak minuta te smo to prošli s nevjerojatnom lakoćom i pridružili se gomili ljudi na Slavniku. Što nije nimalo čudno pošto je Slavnik jedno od omiljenijih vrhova kojeg podjednako posjećuju slovenci, hrvati i talijani. A pošto do Slavnika vodi više puteva od čega je barem jedan pogodan za bicikliste nije rijetkost na samom vrhu sresti i poveći broj biciklista.
S vrha Slavnika, uz pomoć razgledne smjerokazne ploče, tražili smo poznate vrhove po Alpama, gledali Učku, Žbevnicu, Planik, vidjeli snijegom pokriveni Snežnik, .... Nakon kraćeg odmora u Tumovoj koči (koja je lani slavila 60 godina otvaranja) krenuli smo, dužim putem, prema svojoj završnoj točki, Skladanščini.