ili
Marijan i Pero, verzija 2
Nakon što je planirani društveni izlet na Baretu ponovo otkazan zbog vremenskih uvjeta (a ovaj puta je to bila i kombinacija malog broja prijava) 31.05.2015 je bio posljednja prilika da se organizira drušveni izlet za svibanj.
Pa smo tako točno u 7:00 krenuli prema Svetoj Trojici, 1106m visokom cilju iznad Pivke. Sam put od parkirališta u Slovenskoj Vasi do vrha nije naporan. Većinom je to šetnja po livadama pa se stalni uspon neopaženo prođe. Prolazi se preko pašnjaka pa je lako moguće da se susretnete s kravama koje se nalaze na ispaši. I naravno, sada je već svima jasno da je lijepa zelena boja livade tu i tamo prošarana velikim 'mrljama'. Oprez pri hodanju, molim!
Jedini malo veći uspon je zadnji dio puta (45 min od vrha). Ali taj dio uspona se nalazi u šumi tako da duboki hlad olakšava uspon. Pri samom vrhu, taman kad smo izašli iz šumskog zaklona mogli smo pratiti 'paradu aviona'. Naime, tri vojna aviona su malo letjela okolo-naokolo izvodeći neke od svojih majstorija.
Na samom vrhu se nalazi ostatak stare crkve i nova crkva (cjeli projekt izgradnje detaljno je prikazan i opisan u obliku izložbe u prostorima crkve).
Ovaj puta slikanje na vrhu imalo je jedan poseban čar: naš barba Pero i njegov prijatelj Marijan su nakon 50 godina ponovo došli na Svetu Trojicu (1965 - 2015). I onda smo ih naslikavali u istom položaju. Stara crno-bijela slika je bila predložak i samo se čulo: Pero malo više desno, Marijan malo se pogni, Pero digni pogled, ....
Na vrhu smo pričekali podne (uz buku crkvenog zvona), još se malo protegnuli i krenuli prema autima. I da povratak ne bi bio dosadan pobrinula se kiša koja je počela padati nakon izlaska iz šume i dolaska na otvorenu livadu. Instant tuširanje.
Povratak u Rijeku oko 16:00 (tu negdje).
Do slijedećeg društvenog izleta (koji bi trebao biti 14.06 na Veliku Planinu u Sloveniji) lijep pozdrav.
Biba
