Još jedan predivan društveni izlet je obavljen. Ovaj put smo se šetali u triglavskom susjedstvu. S Milihova smo krenuli točno na vrijeme (nadamo se da nekima neće preći u naviku dolaziti koju minutu nakon planiranog polaska). Jutarnje autobusne priče, druženje i spavanje završilo je oko 10 sati kada se krenulo put brda. Nas 29 sa Rudnog polja pomalo tupa-tapa do cilja.
Prvi dio puta je bio zajednički za cijelu grupu. Vidici lijepi (malo sivkasti od prijeteće kiše), gljiva mnogo (Bruno je držao pravi mali sat gljivarske botanike), relativno lagani put prema gore. I onda je odjednom vodič sjeo na kamen i rekao: tko hoće na Tosc ovo je put za gore (i pokaže na okomitu stazu), a tko neće tamo ravno dalje je Vodnikov dom. Grupice su se napravile, dogovor o ponovnom spajanju je napravljen i mogli smo krenuti svaki na svoju stranu.
Grupa za na vrh je krenula uzbrdo i nakon prvog nižeg vrha prešla drugi malo viši vrh i nastavila na treći još viši vrh - Tosc. Put je bio zahtjevan i ne baš previše lagan ali pogled na Triglav i ostale snježne vrhove prikrivene u oblacima sa suncem iznad napravio je ekspresnu regeneraciju svih umornih mišića. 15-minutni odmor i kreni dolje (a počeo je i neki oblak da nam se mota po glavama).
Druga grupa je za to vrijeme stigla do Vodnikovog doma, probala nešto pristojno pojesti (što je prema mojim saznanjima jedna posebna priča), malo odmaranja, slikanje ispod stijene bez kaciga (svi ostali cijeli - niš ni palo odozgo) i kretanje na mjesto dogovorenog sastanka.
Za natrag, onaj relativno lagani put s početka priče, se pretvorio u beskonačni sklizavi i mokri put prema dolje ali kao i uvijek, zajedničko kotrljanje do autobusa je prošlo bez problema.
Povratak u Rijeku, autobusna tombola (pravi cilj izleta, barem jedni stari dobitnici), spavanje, pričanje, drijemanje, .... sve je to završilo oko 21:30 parkiranjem autobusa na početnoj točki.
I to je to za ovaj put. Vidimo se na Matejni.
Biba