Geološki gledano – dolina, dugačka otprilike 8 km. Sadrži sve odlike krške udoline. Sastavljena uglavnom od Jurskih vapnenaca (nađe se tu i tamo poneki fosil), a oblikovana djelovanjem ledenjaka (tragovi ledenjačkog djelovanja po svuda). Jedan od naziva u prošlosti je bio i "Dolina kamenog mora". I još k tome, ove godine navršava se 100 godišnjica proglašenja Doline zaštićenim alpskim područjem (1924. godine).
No, idemo redom.
Standardno putešestvije uz Bled, turističkim krajevima do početka Bohinjskog jezera i oštro skretanje udesno. Malo manevriranja između kuća Stare Fužine i dolazak na prilaznu cestu. Parkiranje negdje na početku doline Blato (1147m). I pokret.
Prva stanica Koča na planini kod jezera (1457m). Naravno, od samog početka – uspon. Istina širokim uređenim putom, ali svejedno uspon. Koča se ukazala ni trenutak prerano. Kratki odmor i nastavak. A čega drugog nego uspona. Ovaj put livadom (istina prilično okomitom) i kroz šumu do idućeg odmorišta – Bregarjevo zavetišče na planini Viševnik (1619m).
Nakon toga nešto dulji put do Koče pri Triglavskih jezerih (1686m).
Dakle, umorni ali sretni stigli smo oko 15:00 do dnevnog cilja: Dvojno jezero i pripadna koča.
Tu smo već poprilično ušli u Dolinu triglavskih jezera. Smještaj u sobu (skupno ležišče za sve nas – pa da nam je loše), odmor, večera, konstatacija da je pumpa za vodu u kvaru i očigledno "svaki čovjek za sebe" snalaženje).
Broj jezera je uglavnom 7. U samoj dolini ima i nešto više mjesta na kojima se skuplja voda, ali nisu veći od kalića ili mlake i presušuju ljeti. Dolina jezera, kao što i samo ime kaže, nije lagana šetnica, već interesantno probijanje krškim krajolikom. Uz stalne podsjetnike ledenjačke povijesti. I nešto jezera (onih koja ne nestaju ljeti).
Prvo službeno jezero prošli smo s visoka još prvi dan – Crno jezero. Smješteno usred šume na putu koje spaja Bohinjsko jezero preko Savice ili Komarče putem preko Komne na Dolinu jezera. To ćemo drugi put.
Drugo i treće – dvojno jezero. Ono uz kuću gdje smo noćili. Spojeno kad ima dosta vode, a sad uredno razdvojena.
Četvrto (najveće) (1830m) – Veliko jezero ili Jezero v Ledvicah (za prijatelje samo Ledvica). Dubina jezera do 15 metara (valjda kad ima vode). Prekrasan prizor okružen okolnim vrhovima Lepog Špičja i Hribarica.
Peto – Zeleno jezero (1988m) – neveliko od algi zeleno jezero. Najveća dubina do 2 metra. Malo, ali slatko.
Šesto – Rjavo jezero (2006m). Ostalo nešto vode pri dnu – ali nije presušilo. Ovdje smo napravili dulji odmor i pripremili se za – uspon. Ovaj put nešto strmiji i djelomično po siparu.
Sedmo jezero – Jezero pod Vršcem. Njega nismo vidjeli. Nalazi se na samom kraju doline. Možda drugi put.
Zanimljivost: voda iz Jezera pod Vršacem se prelijeva i završava u dolinu Soče. I u konačnici u Jadrasko more. Sva ostala jezera su hidrološki povezana, a njihova voda odlazi prema Savi Bohinjki i u konačnici prema Crnom moru.
Nakon odmora krećemo uzbrdo prema krasnoj stazi koja preči sipare i vodi u podnožje Hribarica. Ulazimo u oblak (ili se oblak zatvorio oko nas – nije bitno). Malo vlage i dolazimo do sedla – Vratca.
Uzbudljiv put koji nas vodi siparom s prekrasnim pogledom na Dolinu jezera kojom smo upravo prošli.
I konačno najviša točka našeg dvodnevnog puta – Vratca (2192m). Najteži dio dvodnevnog putešestvija. I zato je ovo pravo vrijeme da se prisjetimo nekih slatkih stvari po putu: svisci, kozorozi, gamsi, prekrasni pogledi, nešto preostalih sati intenzivnog hodanja do parkirališta.
Iza nas: dolina s jezerima.
Oko nas: prekrasni alpski vrhunci (oblak je nestao čim smo se spustili ispod 2000m)
Ispred nas: neprekidna dolina prekrasnih vidika.
Krajolik se postupno ponovo zazelenio (do sad smo bili u nepristupačnom carstvu lišajeva i sivog kamenja). Šuma i Dedno polje – kratak odmor. Spuštanje prema Koči na planini pri Jezeru i ručak, odmor.
Nakon duljeg odmora, okrijepljeni nastavljamo prema planini Blato.
Sat vremena spuštanja (onim širokom putem s početka priče). Pogled na prijeteće oblake i stižemo do parkirališta. Prije kiše.
Uglavnom, prekrasnih dva dana unutar Julijskih alpi. Svi napori stavljeni sa strane, sjećanja za pripričavanje i slike za galeriju.
Do idućeg puta…