Ove nedjelje, 14.04.2019 planirani izlet je bio u Hrvatsko Zagorje i na Medvednicu. Ali zbog loših vremenskih prilika i ne baš ugodne prognoze ovu destinaciju je upravni odbor sačuvao za neki drugi datum.
Zbog toga je početna destinacija zamjenjena s izletom na Ćićariju: Veliki Planik, visina 1272 m. Veliki Planik je najviši vrh Ćićarije. S istočne strane, koja je glavna prilazna strana, je travnat i kamenit a s drugih strana je obrastao šumom. S vrha se vidi Učka, Hrvatsko Primorje, Gorski Kotar i, naravno, velik dio Istre. Naš odabir za prilaz Planiku je bio od planinarske kuće Poklon po kolnom putu sve do samog sedla između Malog i Velikog Planika.
Usprkos oblačnom i hladnom vremenu na Milihovu nas se skupilo 11. Nakon raspoređivanja po automobilima današnji izlet mogao je započeti.
Nakon prvog šoka još hladnijeg zraka na Poklonu, započeli smo s hodanjem oko 8 ujutro. Uz vesele razgovore i lagano pocupkivanje brzo smo se zagrijali te nam lagana burica nije previše smetala.
Put do sedla između dva Planika nije težak ni naporan te smo taj dio puta prošli bez ikakvog problema. Sedlo između Planika nalazi se u šumi te smo prije uspona na Veliki Planik ovdje malo zastali da se 'zagrijemo', predahnemo i napravimo jednu kvalitetnu seansu naslikavanja. Uspon na vrh Velikog Planika prošao je bez problema (a drugo nismo ni očekivali). Na vrhu nas je dočekala bura, nekoliko pahuljica snijega i prekrasni pogledi prema Učki i moru. Na vrhu se nismo previše zadržavali: pečati, slikanje i bijeg u zavjetrinu sedla.
Pošto smo planirani dio izleta obavili u zadovoljavajućoj satnici napravili smo i bonus-plus izleta te se popeli i na Mali Planik. Uostalom, to bi bilo šteta propustiti pošto se do vrha Malog Planika od sedla dođe za manje od 10 minuta. A na Malom Planiku ponovila se priča s Velikog Planika: doček bure i lepršanje snježnih pahuljica, brzinski pogledi na Istru i Primorje, pečati, slikanje i vraćanje u zavjetrinu sedla.
Do Poklona smo se vratili nešto prije 14 sati i time je službeni dio izleta bio završen.