Umjesto planiranog izleta na Dobrču (koji je opet propao zbog premalenog broja prijavljenih sudionika) organiziran je izlet na vrh Vremščica (1027 m) u području 'Goriško, Notranjsko i Snežniško hribovja'.
Vremščica je planina koja se proteže između Senožača, Pivke i Divače. Njezin najviši vrh je Velika Vremščica, koji je i bio naš cilj i zadatak za ispunjavanje. Do vrha postoji 8 laganih označenih staza. Za uspon, naša mala grupica od 10 osoba, odabrala je put od parkirališta u Volču.
Put najprije vodi po bijeloj cesti do prvog skretanja lijevo gdje se ulazi u borovu šumu. Nakon prvih 15 min uspona počinju se nazirati prvi vidici koji ubrzo nestaju ulaskom u još dublju borovu hladovinu. Konačno (a ovisno o vremenskim uvjetima možda i 'nažalost'), nakon nekih sat vremena hoda izlazi se na otvoreni greben planine gdje se vidici otvaraju na sve strane. Nakon 15-stak minuta 'livadarenja' došli smo do crkvice Sv. Urbana gdje smo si uzeli malo dužu pauzu pred sam završni uspon na vrh.
Crkva Sv. Urbana ima svoje prvo datiranje u 17 stoljeću, te se smatra da se od polovice 18 stoljeća počela urušavati. Prije 10-tak godina na ovom mjestu su postojali samo temelji nekadašnje crkve. U periodu od 2006 do 2009 vršena je obnova crkve te je 2009 ponovno otvorena za korištenje.
Za vrijeme ovog 'prvog crkvenog' odmora poričali smo s grupom slovenskih planinara koji su nas upoznali sa činjenicom da s druge strane uspona postoji Okrepčevalnica u sklopu koje možemo isprobati ovčji sir i skutu.
Uspon od crkve do samog vrha traje otprilike 10 minuta. Zadržavanje na vrhu je bilo veoma kratko. Na vrhu nema hlada (hlad od najviše travke se ne računa) te smo se pokupili u debeli hlad ispod vrha.
Pošto sunčano vrijeme zahtjeva više odmora naša marenda se malo otegnula i produžila upravo do trenutka kada nas je počeo loviti san. To je bio pravi trenutak da pokupimo naše ruksake i krenemo prema 'Okrepčevalnici'. Ta tek je bilo 11 h i nema smisla krenuti kući kad je još cijeli dan pred nama.
Za silazak do okrijepe odabrali smo put kroz šumu koji nas je potom odveo do širokih livada. Te livade su ustvari pašnjaci koji koristi Veterinarski fakultet iz Ljubljane za njihova stada ovaca, prasaca, konja i 4 maragca na padinama Vremščice. U sklopu njihovog istraživanja proizvode ovčji sir i skutu.
Nakon napada 'strašnog tigra' (lokalni mali mačić) i odmora (uz nezaobilaznu tombolu) bilo je vrijeme da utvrdimo gradivo: uspon na Vremščicu.
Ovaj puta, uspon smo napravili po samom grebenu. Pošto Vremščica na vrhu ne obiluje drvećem, uspon je bio po beskrajnim livadama preko kojih se vide more, Dolomiti, Nanos, Slavnik, Snežnik, Kamniško-Savinjske Alpe, ....
'Drugi crkveni odmor' nam je dao dovoljno snage da se spustimo do početne točke našeg društvenog izleta.